Alkalna prehrana

Danas se puno govori o važnosti pravilne, uravnotežene prehrane i njezinoj presudnoj ulozi u održanju zdravlja, kvalitetnog i dugovječnog života.
Uloga hrane u prevenciji bolesti zanemaruje se, a svakim našim prehrambenim odabirom na neki način  bolest hranimo ili je pak liječimo, odnosno preveniramo.

Pravilnim odabirom namirnica i unosom optimalnih količina osiguravamo tijelu dostatan unos energije i neophodnih nutrijenata – ugljikohidrata i masti, bjelančevina, vitamina i minerala. Osim što na taj način dajemo tijelu snagu, osiguravamo si i psihofizičku stabilnost.

Mnoga akutna i kronična stanja (osteoporoza, osteoartritis, karcinomi, naročito dojke, prostate i debelog crijeva, bubrežni kamenci, problemi sa probavnim sustavom poput gastritisa, umor, konstipacija, depresija, giht, žučni kamenci, dijabetes, ateroskleroza, kolesterol, nesanica i dr.), stanja su i bolesti kod kojih alkalna prehrana može pomoći.

Suvremeni tempo života najviše određuje našu prehranu. Osim toga, atraktivno zapakirani proizvodi, promišljena promidžba, pristupačnost restorana sa brzom hranom i drugo – sve to znatno utječe na stvaranje novih prehrambenih navika.
Danas prevladavajuća prehrana, koju karakterizira brza hrana, prevelik unos soli, rafiniranih ugljikohidrata, kofeina, alkohola, umjetnih sladila i dr. dominantno je ‘kisela’.
Potrebu za procesuiranom, industrijski proizvedenom hranom plaćamo novcem i svojim zdravljem. Suvremene prehrambene navike rezultiraju poremećajima metabolizma i nizom bolesti.
Acidobazna ravnoteža našeg organizma teži umjereno lužnatom, odnosno alkalnom stanju (vrijednost pH malo iznad 7).

Acidoza, kiselo stanje organizma (pH manji od 7) dugoročno usporava efikasan rad našega tijela. Uzrokuje manjak energije, lošiji zdravstveni status i probleme s prekomjernom težinom. U stanju acidoze tijelo krade minerale (prvenstveno kalcij, magnezij, natrij i kalij) iz vitalnih organa i kostiju nastojeći neutralizirati višak kiselosti.

Kako bismo normalno funkcionirali, nužno je pravilnim izborom održavati tijelu u poželjnom pH okviru. Alkalnom prehranom, uz dovoljan unos vode (unos vode isto tako važan kao i unos hrane), pomažemo vlastitom tijelu u eliminaciji kiselinskih ostataka metabolizma.

Alkalne namirnice su:

Voće: limun i limeta, banane, grejp, smokve, kivi, jagode, ananas, grožđice, kruške, kupine i maline, jabuke, dinje, lubenice, avokado, mango i papaja, marelice, šljive, grožđe;

Povrće: peršin, šparoge, špinat, rotkvice, mrkva, blitva, buča, rajčice, mahune, prokulice, heljda, zelena salata, cikla, brokula, tikvice, kupus, kelj, celer, krastavci, cikorija, luk, masline, artičoka, repa, češnjak, poriluk, grašak, grah, radič, cikorija, vlasac, alge (nori, kombu, wakame), đumbir, soja i sojini proizvodi, sojine klice, alfalfa klice;

Mliječni proizvodi: sirutka, acidofil, kefir, probiotici.

Ostalo: orijentalne gljive (shiitake, maitake), bukovače, lisičarke, šampinjoni, kvinoa, divlja riža, ljuta paprika, morska sol, kurkuma, bademi, bučine sjemenke, lan i laneno ulje, sezamove sjemenke, tahini – sezamov namaz, jabučni ocat, med, hladno prešana ulja (maslinovo, sojino, laneno), mineralna negazirana voda.

Namirnice koje zakiseljuju organizam: rafinirani ugljikohidrati (kruh, peciva, kolači i lisnata tijesta, krekeri, tjestenina, grickalice), bijela riža, kukuruz, šećer, umjetna sladila, alkoholna pića, gazirana pića, kofeinski napitci, kava, industrijski proizvedeni voćni sokovi, čokolada, kravlje, rižino i sojino mlijeko, sladoled, maslac, majoneza, zamrznuta i konzervirana hrana, leća, zobene pahuljice, pistacije, lješnjaci, kikiriki, suncokretovo i sezamovo ulje, sir, jaja, svinjetina, junetina, riba, školjkaši, mekušci, lijekovi, pesticidi, razne kemikalije itd.
Pušenje također ‘kiseli’ organizam.

Koji bi odnos lužnatih i kiselih namirnica bio primjeren u prehrani? Neki zagovaraju minimalan, gotovo nikakav unos kisele hrane, neki pak 20% kisele, a ostatak lužnate i sl. Umjerenost nalaže 60% alkalne hrane u odnosu na 40% kisele hrane.
Kiselu reakciju u organizmu najčešće izazivaju bjelančevine, ponajviše one životinjskog podrijetla, meso i mesni proizvodi kao i mlijeko i mliječni proizvodi.

Priprema (kuhanje) hrane utječe na njenu kiselost odnosno alkalnost i sirova hrana u tom smislu ima svojih prednosti (povećani unos biljnih vlakana, manji unos soli, unos alkalnog kalija i dr.) no, prehrana prema ovom principu zahtijeva dobru informiranost. Sirovo voće i povrće teže se probavlja što je važno osobama koje pate od smetnji u probavnom sustavu.

Images courtesy of rakratchada torsap at FreeDigitalPhotos.net