Alzheimerova demecija

alzheimer-man

Demecija Alzeimerova tipa, vodeća je bolest današnjice, u stalnom je porastu i najčešća je od svih demencija (50% ). 

Alois Alzheimer 1906. Godine prvi je puta opisao simndrom demecije kao psihički poremećaj. To je najčešći tip nepopravljive i progresivne degenerativne bolesti mozga. Zahvaća stanice moždane kore i okolnih struktura. Promjene u živčanim stanicama dovode do njihova odumiranja. Najčešće se javlja u 50-im ili 60-im godinama života, napreduje brzo i otprilike pet godina nakon prvih simptoma demencija postaje teška. Od postavljanja dijagnoze oboljeli žive pet do sedam godina.
Uzrok ove bolesti još je uvijek nepoznat. Postoje samo teorije mogućih uzroka. Najčešće se govori o genetskom podrijetlu. Demenciju uzrokuju mnoga stanja, od kojih su neka prolazna, neka nisu, a neka se mogu liječiti. Prolazna stanja mogu biti uzrokovana dehidracijom, neadekvatnom prehranom, nadostatkom vitamina, to može biti posljedica uzimanja nekih lijekova, uzrok mogu biti problemi sa štitnjačom ili manje ozljede glave. Takva stanja treba uzimati ozbiljno i treba ih liječiti.

U samom početku bolest nije lako prepoznati.

Klinički početak ovog poremećaja najčešće je postupan i neprimjetan. Simptome se često pripisuje staračkoj zaboravljivosti i smetenosti. Kadkad starije osobe imaju emocionalne poteškoće koje se često brka sa demecijom. Usamljenost, zabrinutost, dosada i slični osjećaji prate starije osobe nakon umirovljenja ili nakon smrti bliske osobe. Prilagodba na nove životne okolnosti može uzrokovati smetenost i zaboravljivost. U tom je razdoblju najvažnija podrška bliskih osoba – članova obitelji i prijatelja.

Mnogi ljudi imaju strah od zaboravljivosti kao prvom znaku Alzheimerove bolesti.

Mnogi ljudi imaju problema sa pamćenjem, no nisu svi ti problemi ozbiljni i neprolazni. Osobe sa znatnim promjenama pamćenja mogu imati bolest mozga koji nazivamo demencija, a Alzheimerova bolest jedan je od mnogih oblika demencije. Radi se o znatnim promjenama pamćenja (posebice novijih događaja), promjenama osobnosti i promjenama ponašanja.
Demecija onemogućava osobi da samostalno obavlja svakodnevne aktivnosti. Osoba brzo zaboravlja, ima poteškoća u čitanju i pisanju, teško pronalazi riječi u govoru. Mijenjaju se i ponašanje i karakter osobe (škrtost, tvrdoglavost). Vremnom se smanjuje orijeniranost u prostoru i vremenu, iskrivljuje se percepcija događaja, javljaju se smetnje spavanja, osoba nema interesa, postaje potištena, u strahu je, sve slabije razumijeva govor i sve slabije govori i izražava se.. Dolazi do eholahije, automatskog ponavljanja riječi bez smisla. Pojavljuju se stereotipni pokreti, osoba zapušta higijenske navike, postaje ovisna o drugim osobama. Obično bolest prati i inkontinencija. Oboljeli su skloni odlutati, smeteni su, nemirni, osobito noću.
Početak bolesti, iako rijetko, može biti akutan i dramatičan. Svi simptomi mogu se javiti neočekivano, naglo i odjednom. Vrlo često simptomi se javljaju istovremeno sa nekom tjelesnom bolešću ili emocionalnim šokom. Navedeno stanje zahtijeva hitno i intenzivno bolničko liječenje.

U postavljanju dijagnoze važni su podaci koje liječnik dobiva od samog bolesnika, podaci koje dobiva od obitelji, ukućana i drugih osoba u pratnji, a tu su i neurološki i psihološki testovi. Testiraju se sljedeće funkcije: pažnja, orijentacija, budnost, govor, razumijevanje, memorija, imenovanje, ponavljanje, čitanje, pisanje, računanje, te diskriminacija lijevo-desno. Dijagnoza se potvrđuje neuroradiološkim metodama, CT-om ili MRI-om mozga.

Djelotovornog liječenja, za sada, nema.

Metode kojima se danas suprotstavlja ovoj bolesti u najboljem slučaju usporavaju progresiju simptoma. Koriste se vitamini, cerebralni vazodilatatori, lijekovi protiv motornog nemira, te lijekovi za popravljanje raspoloženja i sedativi.

Članovi obitelji oboljelima mogu olakšati život pomažući u obavljanju svakodnevne rutine, tjelesnih aktivnosti i drušvenih kontakata.

Dementne osobe treba informirati o njihovu stanju i o detaljima njihova života. Oboljelog treba informirati o tome koliko je sati, koje je doba dana, ponavljati imena osoba s kojima živi, njihovo vlastito ime i sl. Korisnim se pokazala praksa korištenja velikih kalendara sa upisanim planovima, važnim datumima, sigurnosnim mjerama i uputama za korištenje, primjerice kućanskih aparata. Uz to, vrlo je korisno i to da oboljeli uvijek uz sebe ima identifikacijski papirić na kojem je napisano njegovo/njezino ime, adresa, kontakt telefon. To može biti narukvica ili pak lančić sa privjeskom i ugraviranim osobnim podacima.

Osobe koje ne pate od demecije trebale bi održavati svoju memoriju (čitanjem, rješavanjem križaljki i sl.), razvijati interese i hobije, uključiti se u različite društvene aktivnosti koje potiču duh i dobro djeluju na zdravlje općenito. Preporuča se i vrlo umjerena konzumacija alkohola jer alkohol uništava moždane stanice.

Važno je prepoznati prve znakove bolesti i pravovremeno početi sa odgovarajućim liječenjem.

Pomoć obiteljima oboljelih i oboljelima od Alzheirove bolest pružaju i volonteri Hrvatske udruge za Alzheimerovu bolest.

Hrvatska udruga za Alzheimerovu bolest (HUAB)
Vlaška 24, Zagreb
tel.091 569 16 60
e-mail: alzheimer@net.hr

http://www.alzheimer.hr/

ostavite svoj komentar