Bez straha

Bio jednom jedan mali val…
Odjenut suncem u radosnu sjaju.

Nakon dugog veselog plesa
Odjednom je ugledao zastrašujući prizor:
Oluju kako se diže
I valove kako udaraju o stjenovitu liticu.

Isprva se činilo da žele skočiti visoko i pobjeći
No tada su se neizbježno i bespomoćno
Pretvorili u bijelu pjenu, nestajući u boli.
Bi li se trebao pokušati okrenuti
I uteći prema otvorenu moru?

Odjednom se činilo da cijeli ocean, nekoć toliko ljubazan
Kreće u zavjeru protiv njega
Te ga silovito gura u taj bijeli metež.

Plakao je zazivajući pomoć kao nikada do tada
Dok se drugi, veći val nije dokotrljao do njega:
„Što se događa, brate valu” upitao je.

„Pogledaj ispred sebe, osuđeni smo na smrt
Baš poput ljudi u brodolomu.”

„U krivu si” nasmiješio se veći val.
„Zar ne vidiš – ti nisi val
Već uvijek i zauvijek djelić oceana!”

Tada se i val malo zamislio:
Svi, i valovi i ljudi nikada ne umiru
Već ostaju djelići Onoga koji se nikad ne mijenja
Iako će promijeniti oblik mnogo puta.

Zato nastavi bez straha!

Sacinandana Swami

Photo courtesy of Pixabay

ostavite svoj komentar