Biti u pravu ili biti ljubazan

FingerPointing

Pitanje je sad…

Većina ljudi ima potrebu ispravljati druge, ukazivati im na njihove postupke, držati lekcije i kuditi. Jedan od razloga tomu je što naš ego (krivo) vjeruje da smo mi nužno u pravu ako nekome damo na znanje da je u krivu i da ćemo se nakon toga bolje osjećati.
Razmislite li malo o tome kako se osjećate nakon što nekome očitate lekciju, priznat ćete da osjećaji nipošto nisu samo pozitivni. Dobar čovjek teško se može osjećati dobro na tuđi račun, pa makar bio i u pravu.
Prije razmjene mišljenja sa drugima bilo bi dobro zapitati se „Što zapravo želim od ove rasprave? Što želim postići?“
Nije ovdje riječ o slabosti ili nezastupanju svojih uvjerenja. Nipošto. U redu je biti u pravu i zastupati svoje mišljenje, ali ne uvijek i ne po svaku cijenu.
Da bismo bili spokojniji, umjesto toga da uvijek budemo u pravu trebamo pokušati biti dobrostivi. Pokušati razumjeti i oduprijeti se iskušenju držanja lekcija.
Umjesto da iskoristimo svaku priliku da drugima ukazujemo na njihove pogreške, na ono što bi mogli drugačije činiti i načine na koje bi mogli nešto poboljšati, trebamo pokušati ljude oko sebe češće osokoliti, oraspoložiti, podijeliti radost s njima, pronaći neki drugi način da se stvari promijene, a da nitko ne bude povrijeđen.
Premda nam se to ne čini tako, kada naš cilj nije negativan (umanjiti, poniziti, povrijediti) nego pozitivan (osokoliti, pohvaliti, unaprijediti) i mi sami osjećat ćemo se bolje i biti zadovoljniji.
I rezultati neće izostati.

ostavite svoj komentar