Dosljednost u odgoju

child-1073638_640

I dosljednost kao stil života…

Riječ dosljedan pridjev je koji znači: koji se pridržava čega, ne odstupa od stava, stila itd. kao i postojan, ustrajan te koji logično proizlazi iz čega (dosljedan zaključak).

Zašto je važno biti dosljedan, pogotovo u odgoju? Dosljednošću šaljemo poruku (u ovom slučaju djeci) da smo ozbiljni, da do nečega držimo i da ćemo se toga pridržavati. Posebno je to važno u odgoju, ali i općenito u životu.

Roditelj bi trebao nastojati prepoznavati i razumijevati djetetove potrebe, njegovo ponašanje i moguće reakcije i odgoj prilagoditi razvojnoj fazi i individualnim crtama djeteta.
U situacijama kad dijete negoduje plačem ili vikanjem (jer npr. nije dobilo ono što je tražilo), roditelj bi mirno i sa stavom trebao djetetu objasniti zašto ne može dobiti ono što želi i ponuditi mu neku prihvatljivu alternativu ukoliko je to moguće (prihvatljivo) ili, ako alternativa nije moguća, ostati pri svom. Ukoliko roditelj popusti i dijete dobije što želi, vjerojatno je da će se takvo (neželjeno) ponašanje češće pojavljivati. U redu je ne biti krut (ne popustiti nikada), ali dosljednost treba biti pravilo, popuštanje iznimka.

Važno je djetetu unaprijed objasniti koja ponašanja se od njega očekuju (što jasnije) kako bi moglo razumjeti koja ponašanja su prihvatljiva, koja nisu i zašto. Dijete bi trebalo upoznati i s posljedicama određenih ponašanja kako bi znalo što može očekivati ponaša li se prikladno odnosno neprikladno.
Postavljanjem granica u odgoju, razgovorom o tome i dosljednom provedbom (prije nego se problem pojavi) umanjujemo mogućnost da se problem pojavi, a ako se pojavi dijete je spremnije prihvatiti svoju odgovornost budući da je bilo upozoreno na neprihvatljiva ponašanja.

Prihvatljiva i poželjna ponašanja valja nam poticati, motivirati dijete da ih ponavlja. Najbolji način za to je nagrađivanje (pohvala i privilegija), a najmoćnija je pohvala. Poželjno je pohvaljivati trud i zalaganje, ne sam ishod. On u pravilu biva sve bolji kad si dijete oko nečega da trud i upornosti.

Galama, prijetnje, ucjene, uvrede, ponižavanje djeteta i slična postupanja iskaz su roditeljske nadmoći nad djetetom. Takva ponašanja ponekad ( i kratkoročno) rezultiraju poslušnošću, dugoročno su štetna i za dijete i za roditelja/e.
Ukratko, roditelj bi trebao djetetu unaprijed postaviti jasne, konkretne i dobro definirane granice odnosno pravila ponašanja i posljedice (kako negativne tako i one pozitivne).

I da bismo opravdali naslov ovog članka, dodajemo da je važno biti dosljedan ne samo u odgoju, nego i prema sebi i prema drugim ljudima – onim s kojima živimo, surađujemo, komuniciramo… Zapravo, to je kao zakon spojenih posuda – jedno utječe na drugo…

Djecu najbolje odgajamo vlastitim primjerom, ne zaboravite…

Photo courtesy of Pixabay

ostavite svoj komentar