Dosljednost u odgoju

Riječ dosljedan pridjev je koji znači: koji se pridržava čega, ne odstupa od stava, stila itd. kao i postojan, ustrajan te koji logično proizlazi iz čega (dosljedan zaključak).

Zašto je važno biti dosljedan, pogotovo u odgoju? Dosljednošću šaljemo poruku (u ovom slučaju djeci) da smo ozbiljni, da do nečega držimo i da ćemo se toga pridržavati.

Roditelj bi trebao nastojati prepoznavati i razumijevati djetetove potrebe, njegovo ponašanje i moguće reakcije i odgoj prilagoditi razvojnoj fazi i individualnim crtama djeteta.
U situacijama kada dijete negoduje plačem ili vikanjem (jer npr. nije dobilo ono što je tražilo), roditelj bi mirno i sa stavom trebao djetetu objasniti zašto ne može dobiti ono što želi i ponuditi mu neku prihvatljivu alternativu ukoliko je to moguće (prihvatljivo) ili, ako alternativa nije moguća, ostati pri svom. Ukoliko roditelj popusti i dijete dobije što želi, vjerojatno je da će se takvo (neželjeno) ponašanje češće pojavljivati. Dosljednost treba biti pravilo, popuštanje iznimka. Onaj tko nikada ne popusti riskira postati krut, a krutost je druga krajnost. Krajnosti u odgoju i općenito u životu nisu poželjne.

Djetetu treba unaprijed objasniti koja ponašanja se od njega očekuju (što jasnije i kraće) kako bi moglo razumjeti koja ponašanja su prihvatljiva, koja nisu i zašto. Dijete bi trebalo upoznati i s posljedicama određenih ponašanja kako bi znalo što može očekivati ponaša li se prikladno odnosno neprikladno.
Postavljanjem granica u odgoju, razgovorom o tome i dosljednom provedbom (prije nego se problem pojavi) umanjujemo mogućnost da se problem pojavi, a ako se pojavi dijete bude spremnije prihvatiti svoju odgovornost budući da je unaprijed bilo pripremljeno i upozoreno na neprihvatljiva ponašanja.

Prihvatljiva i poželjna ponašanja valja nam poticati, motivirati dijete da ih ponavlja. Najbolji način za to je nagrađivanje (pohvala i privilegija), a najmoćnija je pohvala. Poželjno je pohvaljivati trud i zalaganje, ne sam ishod. On u pravilu biva sve bolji kad se dijete oko nečega trudi i iskazuje upornost.

Galama, prijetnje, ucjene, uvrede, ponižavanje djeteta i slična postupanja iskaz su roditeljske nadmoći (i nemoći) nad djetetom. Takva ponašanja ponekad (i kratkoročno) rezultiraju poslušnošću, dugoročno su štetna i za dijete i za roditelja/e.
Ukratko, roditelj bi trebao djetetu unaprijed postaviti jasne, konkretne i dobro definirane granice odnosno pravila ponašanja i posljedice (kako negativne tako i one pozitivne).

Kako bismo opravdali naslov ovog članka, dodajemo da je važno biti dosljedan ne samo u odgoju, nego i prema sebi i prema drugim ljudima – onim s kojima živimo, surađujemo, komuniciramo… Zapravo, to je kao zakon spojenih posuda – jedno utječe na drugo…

Najučinkovitiji odgoj je onaj vlastitim primjerom…

Photo courtesy of Pixabay

ostavite svoj komentar