Epilepsija – činjenicama protiv predrasuda

Epilepsija nije jedinstvena bolest. Očituje se različitim simptomima i može zahvatiti osobe svih životnih dobi.

Informiranost o epilepsiji prilično je niska, a oboljeli su primorani boriti se sa stigmatizacijom i predrasudama. Izrazi “epileptičar” ili “padavičar” nisu primjereni za korištenje jer na taj način definiramo oboljelu osobu prema jednoj njenoj osobini odnosno prema jednom njenom specifičnom problemu. Primjerenije je govoriti o “osobi s epilepsijom“.

Epilepsija se očituje kroz sve životne aspekte i može biti značajan fizički, psihički i društveni teret oboljelim pojedincima i njihovim obiteljima.

Jeste li znali da:

• epilepsija predstavlja najčešću kroničnu neurološku bolest u Hrvatskoj i u svijetu,
• 6 000 000 Europljana boluje od epilepsije, svake je godine oko 300 000 novodijagnosticiranih osoba,
• uz odgovarajuće liječenje oboljele osobe epilepsiju mogu držati pod kontrolom (do 70 % oboljelih ne bi imali napadaje), a u tih osoba postoji i značajna vjerojatnost da će se bolest tijekom vremena u cijelosti povući,
• više od polovine oblika epilepsije karakteristične za dječju dob povlači se nakon puberteta,
• 40 % oboljelih u Europi ne dobiva odgovarajuće liječenje,
• 40 % djece s epilepsijom ima teškoće u školi,
• iznimno je važno razviti osjećaj samopouzdanja u djece s epilepsijom,
• među osobama s epilepsijom u Europi vlada visoka stopa nezaposlenosti,
• oboljeli od epilepsije izloženi su stigmatizaciji i predrasudama,
• promjena u ponašanju predstavlja nesvjesnu radnju koja je dio napadaja ili je izravna posljedica napadaja, a ne sklonosti razdražljivosti ili agresivnom ponašanju,
• osobe s epilepsijom nisu duševno bolesne,
• većina oboljelih ima prosječnu inteligenciju i može voditi normalan, produktivan život.

Ove se godine Međunarodni dan epilepsije, ustanovljen zajedničkom inicijativom Međunarodnog biroa za epilepsiju i Međunarodne lige protiv epilepsije, obilježava 13. veljače. U Hrvatskoj se, temeljem odluke Hrvatskog sabora, Nacionalni dan oboljelih od epilepsije obilježava 14. veljače, na dan sv. Valentina koji se smatra zaštitnikom oboljelih od epilepsije.

Unatoč tolikoj raširenosti i ozbiljnosti oboljeli od epilepsije često se susreću sa stigmom i diskriminacijom.

Epilepsija je poremećaj funkcije mozga koji se očituje epileptičnim napadajima – iznenadnim epizodama poremećene motorike, senzibiliteta, ponašanja, percepcije, a u određenom broju slučajeva i svijesti. Tijekom napadaja mogu se javiti grčevi mišića, smetnje osjeta, njuha, vida ili sluha, kao i određeni stupanj poremećaja svijesti.

Uzroci bolesti i simptomi izrazito su raznoliki. U dječjoj dobi je najčešći uzrok porođajna trauma. Slijede poremećaji razvoja krvnih žila, prirođena oštećenja, ozljede glave, infekcije, novotvorevine ili tumori. U odrasloj dobi najčešći uzrok su moždani udari, ozljede glave, intoksikacije odnosno prekomjerno konzumiranje alkohola ili droga, tumori i infekcije.

Nasljeđivanje je vrlo složeno i mali se broj epilepsija nasljeđuje izravno s roditelja na dijete (idiopatska epilepsija). Kod dijela oboljelih pretragama se ne mogu ustanoviti oštećenja mozga pa govorimo o kriptogenoj epilepsiji.

Dvije su osnovne skupine napadaja kod oboljelih: generalizirani, s potpunim poremećajem svijesti i parcijalni, bez ili s djelomičnim poremećajem svijesti.

Od generaliziranih napadaja najčešći su veliki napadaji (grand mal), s potpunim gubitkom svijesti i grčevima mišića, pri čemu osoba često poplavi, ugrize se za jezik i pomokri se, te tzv. mali napadaji (apsans) koji se najčešće javljaju u dječjoj dobi, a očituju se kratkotrajnim prekidom dotadašnje aktivnosti, zagledavanjem u neki predmet i kratkotrajnom odsutnošću.

Otkrivaju se najčešće kada dijete krene u školu. Ukoliko su napadaji česti, dijete može imati i problema u praćenju nastave.

Druga velika skupina su tzv. parcijalni napadaji koji mogu biti bez ili s djelomičnim poremećajem svijesti. Izgled napadaja ovisi o lokalizaciji epileptičkog žarišta, npr. grčenje jednog dijela tijela, osjetnim senzacijama ili promjenama percepcije osjeta.

Dijagnoza epilepsije postavlja se na temelju detaljne anamneze, neurološkog pregleda i elektroencefalografskog snimanja (EEG).

Uspješno liječenje pretpostavlja postavljanje primjerene dijagnoze  i pravovremeni početak antiepileptičke terapije. U 25 % do 40 % oboljelih dostupnom antiepileptičkom terapijom ne može se postići zadovoljavajuća kontrola epileptičnih napadaja. Moguće rješenje su kirurške intervencije.

Antonija Pleša
Članak preuzet s portala “Vrata zdravlja”

Photo courtesy of Pixabay