Hidrolati ili cvjetne vodice

IMG_0342[1]

Nježni, neškodljivi, neiritirajući…

Hidrolati ili destilirane vodice (poznati i kao cvjetne vodice) nusprodukti su destilacije biljnog materijala u procesu proizvodnje eteričnih ulja. Za proizvodnju hidrolata, kao i za proizvodnju eteričnih ulja, poželjno je koristiti organski biljni materijal (certificirani) koji se sastoji od jedne biljne vrste i čistu, nazagađenu vodu.

Nestabilni su i lako kvarljivi i stoga jedan dio proizvođača u njih dodaje alkohol ili konzervanse poput parabena i bizmutovih soli kako bi im se produžio rok trajanja. Takvi hidrolati nisu primjereni za upotrebu u terapeutske svrhe i za primjenu u kulinarstvu.
Hidrolati stabilizirani tzv. sterilnom filtracijom, kojom se uklanjaju sve spore i bakterije, najbolji su izbor. Antiseptični hidrolati poput cimetovca, čajevca i timijan linalola su po prirodi puno stabilniji.
Kupljeni hidrolat preporuča se držati u hladnjaku, zatvoren u staklenoj boci i na način da se kod otvaranja izbjegavaju kontakti sa kontaminiranim površinama. Pokvarene hidrolate možete vrlo lako prepoznati po intenzivnom mirisu užeglog ulja ili octa.

U kozmetičke svrhe hidrolati se koriste kao prirodni tonici ili kao vodene faze u izradi krema, emulzija, gelova i maski, šampona, sredstava za higijenu. U terapeutske svrhe upotrebljavaju se kao oblozi, za oralna uzimanja, kapi za nos, za uši, za oči ili za vaginalna ispiranja.
Hidrolatima koji se koriste u kozmetici možemo, prema potrebi, dodavati razne komponente – vitamine, glicerol, biljne ekstrakte i sokove …
Hidrolati su blagi, neškodljivi i ne iritiraju, za razliku od eteričnih ulja i ekstrakata biljaka. Djeluju polako i suptilno.
Postoji cijeli niz vrsta hidrolata – geranija, hamamelisa, rimske kamilice, lavande, nerolija, različka, ruže, limunovca, eukaliptusa, poljskog šampinjona, ljekovite angelike, estragona, cedra…itd.
Neki djeluju antialergijski, neki detoksificirajuće, analgetski, protuupalno, antivirusno, baktericidno, stimulirajuće, antikancerogeno… Neki se upotrebljavaju za specifične probleme (s vlasištem, kod masne kože, kod suhe kože, psorijaze, dermatitisa, za oči, higijenu, za opuštanje i dr.), neki se upotrebljavaju samostalno, neki u kombinaciji sa drugim hidrolatima i/ili eteričnim uljima.

Najjednostavnija primjena u kozmetici je nanijeti hidrolat na očišćeno lice i potom odmah, na još vlažnu kožu, dodati uljnu mješavinu. Na taj način koža je opskrbljena i vodenom (hidratatnom) i masnom fazom. Za dodatnu vlažnost može se dodati i malo biljnog glicerola.

Primjena hidrolata u kulinarstvu
Hidrolati se upotrebljavaju za začinjavanje raznih jela, napitaka, kolača, nadjeva, umaka, originalnih i nesvakidašnjih jela…
Važno je u kulinarske svrhe koristiti isključivo hidrolate bez dodanih konzervansa i alkohola.

Pripremate li umak, mesni ili vegetarijanski, u količinu namijenjenu za četiri osobe, možete dodati žlicu do dvije jušne žlice hidrolata ružmarina verbenona.
Ružin hidrolat već je dugi niz godina omiljen začin u orijentalnim slasticama. Daje im finu i egzotičnu aromu. Ružina vodica dodaje se u kreme od vanilije i voća, voćne salate, napitke i koktele.
Originalne orijentalne baklave spravljaju se sa bademima. Prelijevaju se sa vodom u koju se doda decilitar (do decilitar i pol) hidrolata ruže koja se zasladi medom ili rižinim sladom. Ovako pripremljene baklave manje su masne od onih pripremljnih sa orasima i šećerom i imati će specifičan, blagi okus.

Sa količinama cvjetnih vodica u jelima ne treba pretjerivati. Bit je u tome da jelo dobije delikatne i diskretne okuse i mirise.

ostavite svoj komentar