Imati sve pod kontrolom

business woman arranging pencils in office.

Kako i zašto postajemo tzv. kontrol-frikovi…

Na prvi pogled zvuči nelogično – potreba za kontrolom odraz je slabog samopouzdanja i nesigurnosti. Osobe koje pate od ovog sindroma smatraju da ono što u životu ne mogu kontrolirati neće biti obavljeno kako treba. Nema tu loših namjera, najčešće niti svijesti o tome da takvim postupanjem povređujemo ljude oko sebe, da stvaramo destruktivnu atmosferu.

Opsjednutost kontrolom najčešće je posljedica strahova iz djetinjstva. Djeca koju su odgajali roditelji opsjednuti kontrolom, prestrogi i autoritarni roditelji, osobe sklone perfekcionizmu, sitničarenju, opažanju loših stvari i sitnica, osobe koje su malo čime zadovoljne i sklone kritizerstvu, često i sama postaju takva – opsjednuta kontrolom, stroga i autoritarna, nezadovoljna.
Nesigurnost i nesamostalnost podjednako se rađa kod djece o kojoj roditelji ne vode brigu i ne daju im pozitivne primjere, kao i kod djece koju roditelji pretjerano kontroliraju, ponašaju se prezaštitnički i u prevelikoj mjeri upravljaju njihovim životima.
Osobe opsjednute kontrolom najveću štetu nanose svojoj djeci, a zatim i partneru, članovima šire obitelji i prijateljima te kolegama (posebno podređenima) na poslu.
Osobe opsjednute kontrolom nisu svjesne svog ‘defekta’. One su uvjerene kako pomažu ljudima oko sebe da stvari naprave bolje, da postanu samostalniji, da u najboljoj namjeri ukazuju na nedostatke. Događa se upravo suprotno. Pod izlikom brige i pomoći kontrol-frikovi manipuliraju drugim ljudima.
U razgovoru s osobom opsjednutom kontrolom dobit ćete dojam da se radi o izrazito brižnoj osobi koja jako puno traži ponajprije od sebe same.

Stupanj opsjednutosti može jako varirati – od blažeg oblika do asocijativnog pormećaja osobnosti.
Većina ljudi povremeno ima potrebu kontrolirati osobe iz svoje okoline. Posebno roditelji djecu, partneri jedno drugo i sl.
Ukoliko se obrazac ponašanja opsjednutosti kontrolom ponavlja u većini vaših odnosa, posebno kod izloženosti stresu, vrijeme je da se zabrinete. Smatrate li kako većinu poslova morate obaviti sami ne bi li bili obavljeni na zadovoljavajući način, smatrate li da se ne možete pouzdati u nikoga osim sebe, smatrate li da ste najčešće vi u pravu (a ne netko drugi), skloni ste dijeliti savjete i kada niste zamoljeni da to učinite, smatrate li da ljudima oko sebe dajete puno, a često ste razočarani uzvratom, zastanite i zamislite se nad sobom.
Ne može problem uvijek biti u drugima, ne mogu uvijek svi drugi biti u krivu, ne možete uvijek vi napraviti stvari na najbolji način…
Prije nego otjerate svoje najbliže, pozabavite se sobom.

ostavite svoj komentar