Ja svom djetetu vjerujem

IMG_0372[1]

Moje dijete ne laže…

Koje li zablude! Djeca to neće niti nazvati laganjem – ako vam neku situaciju prepričaju na način da dobijete sliku kakvu su oni željeli da steknete. Ocjene su također čest povod laganju. Ali to se lako izliječi: redovitim odlascima na informacije. Koliko god se to ponekad djeci ne sviđa, jako im se sviđa vaša briga za njih, koju pokazujete i na takav način.

Neka ponašanja za koja djeca znaju da ih ne volite, zdušno će poricati kako ne bi imali problem izdržavanja kazne, neugodnih razgovora ili kako bi i dalje podržavali sliku ‘dobrog’ djeteta kakvu vi imate o njemu.

Kako reagirati kad dijete slaže?
1.U takvim situacijama gubljenje kontrole nad tonom vašeg glasa i vaših pokreta (koji mogu biti nervozni, istrzani, pa čak i agresivni) je pucanj u prazno.

Pokušajte  biti staloženi i smireni.
Zamolite dijete da vam objasni zašto je lagalo.
Nakon što ga saslušate, pitajte ga da li bi opet tako učinilo.Neka samo pokuša naći najbolje rješenje.
Ako ne može, vi mu pomozite.
Izrecite nekoliko prihvatljivih načina reagiranja u nekoj situaciji za koju je imao potrebu slagati. Pitajte ga što misli o njima, koju sada smatra da je bilo najbolje izabrati? Vjerojatno će izabrati onu za koju misli da vi mislite da je najbolja. Ipak, prihvatite to kao njegov izbor i pitajte bi sada ono na vašem mjestu, kako bi ono razriješilo ovu situaciju.

Kazne su nužne kako bi dijete shvatilo da ga svaki puta čeka posljedica. Ono što je uputno jest da sami smisle koja je kazna primjerena takvom ponašanju.Isto tako, valja uzeti u obzir koliko je puta dijete ponovilo takvo što. Ako je u tome već majstor, onda kazna može biti stroža, a ako mu je to prvi puta, može proći i bez kazne, ali s upozorenjem da ćete morati poduzeti nešto ako do ovakve situacije dođe slijedeći puta.
6.Restitucija je ključna- kako će dijete popraviti to ponašanje.

Restitucija – ključni učinak

Restitucija tj popravljanje učinjene štete je izuzetno važno. Djeci je lakše izdržati kaznu nego popraviti ono što su ‘pokvarili’. Ako su napravili rupu na hlačama igrajući se škarama, dajte im u ruke konac i iglu i pokažite kako zakrpati. Mučit će se, možda će neki i uživati, ali je važno da iza sebe ‘poprave’ situaciju. Ako su slagali da su u školi dobili višu ocjenu od one za koju su rekli vama, zamolite ih da vam kažu koliko im vremena treba da uče za tu ocjenu koju su slagali da su dobili. Zatim neka toliko vremena provedu za knjigom.

Nakon laganja je vrlo teško izreći istinu. Ukoliko vam vaše dijete prizna ‘zlodjelo’, a znajte da mu to nije bilo lako, pohvalite ga. Kažite mu koliko cijenite njegovu iskrenost. Tek nakon toga možete razgovarati o posljedicama. Na taj način djetetu olakšavate prihvaćanje ‘kazne’ i restituciju, te mu dajete poticaj da razvije svoj osjećaj za etiku.

Kazna bez mogućnosti restitucije, tj. popravka načinjene štete je kao rečenica bez točke. Restitucija zaokružava smisao kazne i omogućuje djetetu da ispravi učinjenu štetu i da osjeti zadovoljstvo obavljenim poslom. Najviše će naučiti na taj način.

Smisao restitucije nije da, ako je dijete razbilo prozor, ide pospremati sobu, već popraviti upravo tu situaciju u kojoj je šteta nastala. To znači – otići s odraslom osobom kod staklara, pomoći oko svega što ono može u toj situaciji, dodavati pribor, oprati staklo nakon postavljanja…

Ivana Grabar, prof. pedagogije, socioterapeut
Krugovi, udruga za edukaciju i savjetovanje

ostavite svoj komentar