Jesmo li žrtva u obitelji, na poslu…?

preopterećenost

Činiti za druge ono što možemo i hoćemo i želimo – to je sasvim u redu, ali se nemojmo žrtvovati, jer žrtvovanje previše opterećuje onoga za koga se žrtvujemo.

Kad smo dobro sami sa sobom, kad se prihvaćamo u cijelosti, potpuno svjesni svoje nesavršenosti, kad se poštujemo i volimo, kad se znamo zauzeti za sebe i pobrinuti se da sami zadovoljimo svoje potrebe, kad smo vedri, smireni i staloženi, onda ćemo u osobi pored sebe (svom mužu, djetetu ili prijateljima)  puno lakše vidjeti drugu osobu, različitu od nas, koju silno volimo i spremni smo čuda za nju napraviti, ali nećemo tražiti od njega/nje da zadovoljava naše potrebe, da ispunjava naša očekivanja, da nam bilo što nadomjesti u životu. Činit ćemo za nju ono što možemo i hoćemo i želimo, ali se nećemo žrtvovati, jer žrtvovanje previše opterećuje onoga za koga se žrtvujemo.

Uloga žrtve je opasna zato što ju često ne primjećujemo. Ona se sakrije iza nekog drugog osjećaja, najčešće iza ljubavi. To se najbolje vidi kada odjednom počnete očekivati da druga osoba prepozna vaše potrebe jer ste vi toliko toga učinili za nju, a osobi nije niti u peti što vi želite, niti se puno brine oko toga…navikla je uzimati od vas i to se počelo podrazumijevati…

Poziciju žrtve lako je prepoznati. Evo nekoliko vrlo jasnih pokazatelja da nam se ta mučna uloga uvukla (ili nam se polako uvlači) pod kožu:

  • ako izrazito želimo pomagati drugima, a ne možemo pomoći sebi
    ako zbog osjećaja krivnje stalno preispitujemo svoje ponašanje
    ako vjerujemo onima koji ne vjeruju u naše sposobnosti
    ako često osjećamo bespomoćnost i samosažaljenje
    ako smo okruženi ljudima koji se stalno žale
    ako se često osjećamo iskorišteno
    ako ne znamo reći ‘ne’

Ako smo većinu života radili nešto za druge, može nam biti veoma teško ‘prebaciti sklopku’ i početi odlučivati, istraživati život i uživati u njemu ponajprije radi sebe. Ključnu spoznaju u toj igri (neželjenih) uloga možemo izraziti rečenicom: Da bismo voljeli druge, ne moramo prestati voljeti sebe.

Dapače, što više volimo i poštujemo sebe, i drugi će poštivati nas, a time će i nama biti lakše voljeti druge.

Ivana Grabar, gestalt socioterapeut, prof.pedagogije
Krugovi, udruga za edukaciju i savjetovanje, www.krugovi.hr 

ostavite svoj komentar