Kako spava vaše dijete

Spavanje je jedna od najvažnijih potreba organizma.

Izmjena budnog stanja i spavanja vezana je za izmjenu dana i noći. Roditelji su ti koji prvi nameću djetetu ritam spavanja i budnosti. Taj ritam ne mora biti u skladu sa biološkim potrebama djeteta. Zapadnjački način života često baš potiče probleme spavanja pogrešnim očekivanjima roditelja u vezi sa dječjim snom. Suprotno uvriježenom mišljenju, u sredinama koje nemaju očekivanja da dijete samo ide u krevet i da spava samo , buđenja po noći gotovo i nema. U prvim mjesecima djetetova života spavanje je površnije i dijete se budi na podražaje kao što su glad, bol, razne neugode, žeđ i slično.
Oko druge godine života spavanje postaje dublje i sve je više sastavni dio odnosa sa okolinom. Još se pouzdano ne zna sanja li dojenče, ali u dobi od dvije godine dijete sanja, no nije u stanju ispričati svoje snove. Tek oko sedme godine dijete može realno ispričati što je sanjalo. Sadržaj sna može uznemiriti dijete i zato je važno biti strpljiv, slušati, kroz igru i crtanje dati djetetu priliku da izrazi svoje snove i tako se oslobodi od napetosti. Djeci je teško postaviti granicu između sna i jave. Poremećaji spavanja u dojenčeta (ali i kasnije) čest su problem zbog kojeg se roditelji obraćaju liječniku. Česta buđenja, promjene ritma spavanja, teško uspavljivanje, najčešći su pojavni oblici ovog problema.
Gotovo svako dijete može biti dobar spavač.

Uspavljivanje

Činjenice koje treba znati o navikama uspavljivanja:

• mijenjaju se kako dijete raste,
• uvečer je važna prisutnost roditelja i što smirenije postupanje sa djetetom,
• svako uzbuđenje (pa i radosno) uzrokuje teškoće pri uspavljivanju,
• dijete nikada ne smijete kažnjavati odlaskom u krevet,
• neka djeca uistinu teže zaspivaju od druge djece,
• svjež zrak i niža temperatura u sobi pomoći će lakšem uspavljivanju,
• živahnu djecu treba nastojati umiriti par sati prije spavanja (čitanje, mirne igre, mirni crtić, nikako nasilni i neadekvatni sadržaji, skakanje, škakljanje i slično),
• osjetljivijoj djeci preporu ča se ostavit upaljenu noćnu svjetiljku (pronađite neku koja ne svijetli jako ili stavite najslabiju žarulju),
• svaku večer ponavljajte isti ritual uspavljivanja, jer djeca vole pouzdanost poznatih, opetovano ponavljanih događaja ( npr. kupanje, čitanje priče, kratki razgovor o priči, zagrljaj i poljubac za laku noć).

 

NEMIRAN SAN
Nemiran san česta je pojava u djetinjstvu. Ako se to dešava samo povremeno, razlog može biti neka smetnja fizičke prirode – začepljeni nosić, svrab, teško disanje, izbijanje zubića i slično. Ima djece koja kontinuirano nemirno spavaju. Uzroci mogu proizlaziti iz temperamenta djeteta, načina života, navikama spavanja roditelja i okoline u kojoj djete živi, konstitucija samog djeteta. Uz navedeno, razlog može biti i povišena motorička aktivnost u takozvane „žive djece“. Mali superaktivci i u snu su aktivniji od ostalih tipova djece.

ŠKRIPANJE ZUBIMA
Škripanje zubima nije rijetka pojava. Izraz je napetosti i strepnje. Primjećeno je da to često nije usamljen slučaj unutar obitelji. Škripanje zubima nije znak bolesti i vremenom nestaje.

GOVOR U SNU
Neka djeca tijekom spavanja govore, smiju se, plaču… To upućuje na napetost i uzbuđenja koja su doživjeli tijekom dana. Govor u snu često je nerazumljiv i isprekidan. Svi intenzivni događaji koji danju djeluju na život djeteta mogu se odraziti na njegovo spavanje. To je uglavnom bezazlena pojava i prolazi sama po sebi ukoliko dijete živi mirnim, staloženim životom.

POKRETI U SNU
Neka djeca tijekom spavanja izvode prave vratolomije, kreću se u svim smjerovima, trzaju nožicama ili ručicama, nemalo puta zadaju udarce takvim pokretima. Neka djeca njišu glavama ili tijelom. To su djeca i tijekom dana nemirna, prekomjerno aktivna i lako uzbudljiva. Noćna vrpoljenja ili komešanja mogu biti i oslabljeni nastavak dnevnih reagiranja. Treba svakako nastojati ukloniti uzroke tih aktivnosti. Promatrajte dijete i njegovu okolinu tijekom dana. Pokušajte uvidjeti koje su to stvari koje jako uznemiruju vaše dijete. Ponekad je to malo žešći odnos sa bratom ili sestrom ili strah od nekog člana obitelji. Ako smetnje ovog tipa traju dulje i nakon vaših napora, otiđite na razgovor kod liječnika.

HODANJE U SNU
Hodanje u snu rijeđi je poremećaj.u djetinjstvu. Najčešće je riječ o emocionalnom iskustvu kao što je odvajanje od majke, rođenje novog djeteta u obitelji i slično. Dijete koje hoda u snu hoda otvorenih očiju. Hod je lagano nesiguran. Izraz lica je spokojan, pokreti kruti. Dijete se polako ustaje iz kreveta i ponaša se kao da zna cilj svojeg kretanja. Osjetila su mu oslabljena, osim ravoteže i kretanja. Za hodanja u snu dijete je svjesno okoline ali je na nju indiferentno. Može došetati u roditeljsku sobu, otići u kupaonicu. Dijete je teško probuditi. Kasnije se ne sjeća epizode hodanja tijekom sna. Djeci koja hodaju u snu prijeti opasnost od ozljeđivanja padom niz stube, izlaskom iz kuće i sl. Neka znaju čak i zapaliti vatru. Stoga morate obratiti pozornost na takav poremećaj. Da biste bili sigurni da je kod vašeg djeteta upravo slučaj hodanja u snu moraju biti prisutna ova ponašanja: ustajanje iz kreveta za vrijeme spavanja i hodanje ponavlja se najčešće u prvoj trećini dubokog sna za vrijeme hodanja dijete ima upadljivo bezizražajno lice, ravnodušno je na pokušaje drugih osoba da djeluju na hodanje ili da komuniciraju s njom, a može se probuditi samo uz izniman napor kada se probudi osoba se ne sjeća događaja nekoliko minuta nakon buđenja iz hodanja u snu, osoba nema poremećenih mentalnih aktivnost ili ponašanja (osim kratkotrajne konfuzije ili dezorijentiranosti) učestalost hodanja u snu varira – od dva-tri puta godišnje, do nekoliko puta tjedno. Poremećaj je često prisutan među više članova obitelji. Rijedak je u odraslih osoba, a ako potraje dulje vrijeme, potrebno je obratiti se liječniku.

NOĆNE MORE
Noćne more su strahovi ili prestrašene reakcije koje su posljedica zastrašujućih snova. Mogu biti znak da se sa djetetom nešto događa. Za razliku od drugih strahova noću, ovaj nastaje nakon nekog sna. Dijete prepoznaje sve oko sebe, kao i stvari. Nema halucinacija, nema teškog niti ubrzanog disanja. Strah je kratkotrajan, većinom traje par minuta. Dijete dopušta da ga roditelj umiri te ponovno zaspi nakon smirenja. Najbolje je upaliti noćnu lampicu, sjesti ili leći uz dijete, zagrliti ga, objasniti mu da je samo ružno sanjalo. Ostanite uz dijete dok ne zaspi. Ujutro porazgovarajte o sadržaju sna kako bi dijete oslobodilo emocije i potisnuti strah. Ukoliko dijete često ružno sanja i muče ga strahovi potražite pomoć stručnih osoba (dječji psiholog npr.)

NOĆNI STRAH (PAVOR NOCTURNUS)
Noćni strah je poremećaj najčešći oko treće godine života. Poremećaj se pojavljuje u prva dva sata sna. Dijete se počne micati, naglo sjeda ili ustaje, vrišti otvorenih očiju, brani se rukama, pokušava se sakriti, gleda u neodređenom smjeru. Dojam je kao da dijete sanja neki strašni san otvorenih očiju. Izged djeteta odaje jaki strah. Roditelja ne prepoznaje, a njegovo prilaženje još ga više zastrašuje. To stanje može potrajati i desetak minuta. Potom se dijete naglo, spontano smiruje. Legne i spava do jutra. Ujutro se ničega ne sjeća. Time se noćni strah razlikuje od noćne more (poslije noćne more dijete se svega sjeća). Uzrok noćnom srahu su osjećaji. Posrijedi su strahovi koje dijete nije pokazivalo danju, za budnog stanja. Takvi su strahovi najčešće povezani sa filmovima strave, maškarama i sl. Osjetljiva djeca u snu sve doživljavaju puno dramatičnije.
Napadi noćnog straha malokad se ponavljaju iste noći, ali mogu se ponavljati tjednima i mjesecima.

Da biste bili sigurni da je kod vašeg djeteta u pitanju noćni strah trebate znati:

noćni strah se ponavlja i očituje naglim buđenjem najčešće u prvoj trećini noćnog spavanja,
traje 1 do 10 minuta,
prisutna je jaka tjeskoba, lupanje i ubrzano kucanje srca, ubrzano disanje, znojenje, zaboravljanje sna,
gotovo je nemoguće uspostaviti kontakt sa djetetom tijekom poremećaja, nemoguće ga je umiriti, a u nepromijenjenom obliku poremećaj traje najmanje nekoliko minuta,
smetenost, neorijentiranost, neprestano ponavljanje nekih pokreta (npr. čupanje jastuka),
nema poveznice sa organskim činiteljem kao uzrokom i podržavateljem smetnje.

Poremećaj je češći u dječaka i to u dobi od 4 do 12 godina. Često poremećaj nastaje u stanju sa povišenom tjelesnom temperaturom. Može se pojaviti i za poslijepodnevnog spavanja. Dijete treba tihim glasom nastojati smiriti. Upalite svjetiljku. Ako poremećaj potraje i češće se ponavlja, obratite se liječniku.