Kelj

razno povrće 010

Kelj (Brassica oleracea var. sabellica) biljka je slična glavatom kupusu samo što ima smežurano lišće i više ovojna zelena lišća oko glave.

Ukusan je, ali nije i lako probavljiv.

Kelj kakav danas poznajemo navodno su stvorili belgijski povrtlari još u 18. stoljeću. Iz Belgije se proširio cijelom Europom. Obični kelj je najrašireniji (glavati kelj), a postoje još dvije vrste, lisni ili bezglavi kelj i kelj pupčar ili prokulica. Kelj je zeljasto, zeleno povrće koje pripada porodici kupusnjača (Brassica), u koju pripadaju i prokulice, kupus i cvjetača.

Kelj je niskokalorična namirnica: u 100 g kelja ima samo 50 kcal. Od toga 3,3% proteina, 0,7% masti i 10% ugljikohidrata. Izuzetno je bogat mineralima i vitaminima. Izvrstan je izvor mangana, dobar je izvor kalcija, željeza i magnezija. Izvrstan je izvor vitamina C ( u sirovom ga kelju ima nevjerojatnih 120 mg, a u kuhanom čak 41 mg), izvrstan je izvor vitamina K, dobar je izvor vitamina B kompleksa, tiamina i riboflavina 0,130 mg.

Bogat je karotenoidima (beta karotenom, luteinom i zeaksantinom).

Njihova uloga u očuvanju zdravlja je višestruka: štite stanice od štetnog djelovanja slobodnih radikala, sprječavaju štetne utjecaje UV zračenja na oči, pojačavaju djelovanje imnološkog sustava. Beta-karoten se u organizmu može pretvoriti u vitamin A i tako osigurati potrebe organizma. Da bi se potpuno iskoristio sadržaj karotenoida, namirnice koje ih sadrže treba jesti sirove ili lagano kuhane.
Kelj je namirnica koja se zbog bogatstva fitonutrijentima izdvaja kao namirnica koja može preventivno djelovati protiv bolesti (posebice različitih oblika karcinoma).
U kelju se nalazi i kalcij, potreban za održavanje zdravlja kostiju.
Sadrži i dijetetska vlakna koja imaju korisnu ulogu u probavi, održavaju normalnu razinu kolesterola, normalnu razinu šećera, reguliraju rad crijeva i održavaju crijevnu mikrofloru. Vlakna povećavaju osjetljivost inzulina i tako sprječavaju razvoj dijabetesa tipa 2, usporavaju probavu, te daju osjećaj sitosti.

Kupovanje/čuvanje/kuhanje

Glavna sezona kelja traje od kasne jeseni do početka proljeća, ali svježe glavice kelja dostupne su gotovo cijelu godinu. Najzdravije su teške, tamnozelene glavice sa čvrstim središnjim dijelovima listova. Listovi moraju biti svježi, bez znakova gubitka boje i vlage, mrlja i oštećenja. Lagana glavica je znak gubitka vlage ili predugog stajanja na policama trgovina u neprimjerenim uvjetima čuvanja. Treba izbjegavati kupnju polovice glavica ( iako su obično dobro zaštićene prozirnom folijom), jer vrlo brzo gube veliku količinu vitamina C.

Kelj se u hladnjaku može čuvati nekoliko dana.

Najbolje je glavicu omotati u kuhinjski papir, a zatim staviti u plastičnu vrećicu. Duljim stajanjem gubi vlažnost i razvija gorku aromu. Može se i zamrznuti (kratko blanširati, ohladiti i dobro zatvoriti u plastičnu vrećicu za zamrzavanje). Kelj se može kuhati u vodi ili na pari, pirjati, puniti nadjevom ili pržiti. Poslužiti se može kao toplo predjelo, kao juha, prilog ili glavno jelo. Vrijeme pripreme ovisi o odabranoj vrsti termičke obrade: vrijeme prženja – do 5 minuta, u mikrovalnoj pećnici – 7 minuta, blanširanje i kuhanje na pari- 10 minuta, a pirjanje 15-30 minuta.

ostavite svoj komentar