Kemija mirisa

ID-10048672

Miris kao začin životu…

Svaka supstancija koja sadrži miris ispušta promjenjive, mikroskopski sitne mirisne molekule. Kada udahnemo one dolaze do žućkastih nakupina na vrhu nosa (olfaktorni epitel), milijuna receptivnih stanica za miris. Te stanice specijalizirani su senzorni neuroni od kojih je svaki povezan s mozgom, izravno, preko živčanog vlakna.

ID-100282652Osjećaj mirisa javlja se većinom u instinktivnoj desnoj strani mozga, prolazeći kroz lijevu stranu i moždanu koru koja zastupa jezik i logičke, svjesne misaone procese.
Od tuda i nemogućnost da izrazimo i damo smisao onome što je instinktivno i primitivno, poput mirisa. U trenutku kad doživljavamo emocionalnu reakciju na neki miris, pokušavamo aktivirati lijevu stranu mozga i imenovati miris pri čemu često blokiramo naše intuitivne sposobnosti.

Usprkos mnogim istraživanjima o osjetilu mirisa, mehanizam koji nam omogućuje raspoznavati mirise još uvijek je velika nepoznanica. Po jednoj teoriji mirise dijelimo na sljedeće temeljne kategorije: cvjetne, mentne, kamforaste, smolaste, eterične, nalik mošusu, neugodne, trpke, nalik piljevini, pljesnive, travnate itd.
Unatoč razlikama osjetljivosti na miris pojedinih osoba, općenito govoreći, zdrava osoba može raspoznati više od 10 000 različitih mirisa. Vježbom se osjetilo mirisa može izoštriti.

Hellen Keller je, na primjer, mogla prepoznati prijatelje i posjetitelje po mirisu. Po mirisu mogla je prepoznati kojim se poslom bave ili gdje su netom bili.

Nakon kraće izloženosti istom mirisu, mirisne stanice prosječnog čovjeka prestaju prenositi miris umu. Odmah možemo detektirati neki drugi miris, a onda i on izblijedi za nekoliko minuta. Veoma mrski, neugodni mirisi, s druge strane, kao da ne jenjaju. Možda je riječ o nekakavoj prirodnoj zaštiti – sigurnosnom mehanizmu koji nas upozorava na moguću toksičnost tog mirisa.
Mirisi su višeslojni, sastoje se od niza gornji i donjih tonova. Izdvajajući jednu nijansu iz cjeline, određeni miris možemo doživjeti potpuno drugačije.
ID-100245112
Neki pak ljudi ne mogu ništa mirisati. Iako je moguće roditi se bez osjeta njuha, potpuna anozmija može biti uzrokovana raznim razlozima: nedostatkom hranjivih sastojaka u hrani, nedovoljnom aktivnosti tiroidne žlijedzde, alerijama, nazalnim polipima, starenjem, ozljedama glave, tumorom na mozgu, izloženošću toksičnim kemikalijama.

Život bez osjeta mirisa može biti jako kompliciran. Pokušajte samo zamisliti da ne možete osjetiti miris kada nešto gori, miris hrane, zraka poslije kiše, cvijeta, druge osobe… Stoga ne čudi da je depresija, uz još neke poremećaje, česti suputnik anozmije.

Još nije razjašnjeno zašto jedan miris možemo, a drugi ne možemo osjetiti. Ili zašto možemo percipirati samo jednu osobinu nekog mirisa, zašto volimo određene mirise…
Mirisi svakako igraju veliku ulogu u našim životima. Stimuliraju, uravnotežuju, opuštaju, podižu raspoloženje, podižu libido, začin su životu…

“Rose”- Image courtesy of Simon Howden at FreeDigitalPhotos.net
“Ylang-ylang Flower” - Image courtesy of panuruangjan at FreeDigitalPhotos.net
“Golden Champaka Aroma Essential Oil”- Image courtesy of Praisaeng at FreeDigitalPhotos.net  

ostavite svoj komentar