Kvarenje uređaja

Automobili, televizori, manji kućanski uređaji, perilice i frižideri…

Uređaji koje svakodnevno kupujemo i koristimo imaju sve kraći vijek trajanja. Obzirom na razvoj tehnologije i znanja kojima raspolažemo – nije logično.
Osim tehničkog kvarenja robe, trajanje proizvoda ograničeno je i na psihološki način – danas kupite proizvod, već sutra je na tržištu novi model (navodno) boljih performansi i ljepšeg izgleda.
Servisiranje pokvarenog uređaja najčešće se ne isplati. A uređaji se obično počnu kvariti baš po isteku garancije. Stari odbacujemo, kupujemo novi.
Zaključak se nameće sam po sebi – ograničen vijek trajanja robe uplaniran je u startu. Na taj način generira se nepotrebna potrošnja zbog prevladavajućeg mišljenja da se tako doprinosi ekonomskom rastu.

A zagađenje okoliša, prirodni resursi, ugroza biljnog i životinjskog svijeta? Što je sa čovjekom koji dobar dio svog života provodi radeći ne bi li mogao kupiti cijeli niz nekvalitetnih i skupih proizvoda?
Tko razmišlja o tome?