Manjak samopouzdanja kod osoba treće životne dobi

Faktor koji bi mogao biti ključan razlog nedostatka samopouzdanja kod starijih osoba jest „ageizam“. Pod “ageizmom”, misli se na vjerovanje da su starije osobe manje važne samo zbog njihove dobi i raširenu diskriminatornu praksu koja proizlazi iz tog uvjerenja.

Evo nekoliko načina na koje bi „ageizam“ mogao utjecati na samopouzdanje starijih osoba:

Diskriminacija pri zapošljavanju. Diskriminacija na poslu utječe na financijsku situaciju osobe te na samodostatnost. Postavlja se pitanje kako da starije osobe ostanu „same sebi dovoljne“, ako ih se potiče da napuste tržište rada.

Stereotipi. Starije ljude karakteriziraju raznim pogrdnim nazivima („spori“, „senilni“ i sl.). Takvi stereotipi pojačavaju osjećaj srama i odbojnosti prema samome sebi. Sram može loše utjecati na samopouzdanje i kvalitetu života osobe koliko i ostali izvana nametnuti stereotipi.

Diskriminacija o invalidnosti. Osobe s invaliditetom često su stigmatizirane u našem društvu. Naime, starije osobe koje moraju koristiti štapove, razna pomagala i invalidska kolica postaju podložne ovom nizu predrasuda, pored ostalih predrasuda o starijim osobama.

Diskriminacija ovisnosti. Starijim osobama mogu pomoći djeca, njegovatelji, partneri, itd. Međutim, u našem je društvu često teško zatražiti pomoć… Kvaliteta života starijih osoba može se narušiti ako ne pronađu način da se bore protiv ove pristranosti i  prihvate potrebu za pomoći kao dostojanstvenu i kreativnu.

Prosuđivanje na temelju izgleda – pristrano mišljenje društva („Izgledati mlađe“ ponekad omogućuje zadržavanje posla).

Što možemo učiniti?

Kada ostarimo, a vidimo da se osjećamo “manje” važnima od drugih – bilo bi dobro da se počnemo pitati „Zašto je to tako?“.

Na osobnoj razini, svijest o internaliziranom „ageizmu“ može nam pomoći vidjeti svijet i sebe novim očima. U najmanju ruku, možemo sebe uvježbati da se zaustavimo i ispravimo kada počnemo misliti o tome kako ne zaslužujemo vlastito poštovanje.

Stereotipan pogled na samoga sebe možemo zamijeniti odlučnošću da volimo sebe, poštujemo sebe i izražavamo se. Uvažavanje i pozitivno vrednovanje toga „tko smo mi“ je temelj sreće u bilo kojoj dobi.

Da bismo pokušali poboljšati život sebi i drugima, možemo postati aktivisti „anti-ageizma“. Pritom, možemo se baviti rješavanjem pitanja: problem slabe naknade i osiguravanja prednosti za skrbnike starijih osoba, kampanju protiv diskriminacije na poslu, itd.

Kada bi (stariji) ljudi mogli postati manje „ageisti“, tada bi buduće studije o starenju i samopouzdanju možda mogle pokazati izraziti porast samopouzdanja među starijima od 65 godina.

Članak preuzet i preveden s: Psychology today.

Photo by: Pixabay.

ostavite svoj komentar