Moje je dijete nasilno

hands-1022028_640

Što mi je činiti?

Pokušajte shvatiti razloge ali ne i tražiti opravdanja za nasilno ponašanje svog djeteta: neka vam detaljno ispriča što se dogodilo, što je svojim ponašanjem željelo postići, neka samo detektira ono što je moglo napraviti (reagirati) drugačije, navedite ga/nju da se stavi u ‘cipele’ drugog djeteta.

Kad god se dijete ponaša nasilno – reagirajte odmah jasno dajući djetetu do znanja da je takvo ponašanje neprihvatljivo.

Pohvalite dobro, miroljubivo, nenasilno ponašanje djeteta i kontrolu emocija koje izazivaju nasilno ponašanje.

Razgovarajte o emocijama i učite dijete da ih prepozna i osvijesti.

Ne dijelite emocije na dobre i loše – dijete ima pravo biti ljuto, samo to ne bi trebalo izražavati nasilnim ponašanjem.

Kad god ste u prilici komentirajte sukobe i potičite dijete da iznalazi nenasilne načine za njihovo rješavanje, igrajte igre u kojima su za uspjeh presudni strpljenje, tolerancija, empatija.

Razgovarajte o tome kako njegovati dobre odnose, sklapati i održavati prijateljstva, kako zadobiti istinsko poštovanje, a ne ono iznuđeno strahom (ukažite djetetu na tu značajnu razliku).

Nakon nasilnog incidenta razgovarajte o mogućoj alternativi – kako se na drugačiji i nenasilan način mogla riješiti situacija?

Poučite dijete nekim strategijama samokontrole – npr. kad je ljuto neka se usmjeri na disanje, neka se malo istrči, neka nauči uzeti ‘pauzu’, neka i samo pokuša iznaći način koji mu pomaže da se umiri.

Budite svjesni svoje uloge – uzora (prvenstveno ponašanjem, značajno manje govorom).

Izbjegavajte prodike (bujice riječi, viku, galamu, neodmjerene kazne…).

Budite spremni na ponavljanje.

Budite dosljedni – dijete brzo prepoznaje slabost i iskoristi ju.

Potražite savjet stručnjaka smatrate li da se s problemom ne možete nositi sami.

A. Pleša

Photo courtesy of Pixabay

ostavite svoj komentar