Obitelj bez TV-a

Family-on-couch-with-mugs

Više slobodnog vremena, više razgovora…

Televizijski ekran obično zauzima počasno, središnje mjesto u dnevnom boravku oko kojega su strateški poslagane fotelje, sjedaće garniture, stolići i ostalo.
Dom u kojem u pozadini ne ‘zvrnda’ TV odiše tišinom na koju nismo navikli. Mora se čuti barem zvuk iz radio prijamnika.
Neka samo nakratko nestane struje, nastane neka prazna tišina. Ne snalazimo se. Razgovor zapinje. Cupkamo i čekamo da dođe spasiteljica, struja.
Jeste li ikada pomislili da bi TV trebao zauzimati manje našeg životnog prostora? Ako niste, razmislite.
TV priča umjesto nas, zabavlja nas, informira nas. Naučeni da samo pasivno promatramo postajemo pomalo autistični. Zaboravljamo sve one divne načine kako se može provesti vrijeme.
Pokušajte barem sat-dva tijekom dana ugasiti TV. Za početak neka to bude vrijeme koje nikome nije posebno važno (dnevnik, utakmica, omiljena emisija ili crtić).
Obitelji koje su TV maknule iz fokusa odjednom imaju osjećaj da imaju više vremena jedni za druge, da se kvalitetnije druže, da se bolje čuju i razumiju, djeca se brže spremaju u školu i vrtić ukoliko TV nije upaljen u vrijeme spremanja, svi spavaju bolje, mirniji su, vrijeme provode kvalitetnije, kreativniji su i razigraniji.
U početku je svima teško, kako djeci tako i roditeljima. Djeca se bune, roditelji moraju poticati djecu na igru i često i sami u tome sudjelovati. Navike se teško mijenjaju. Ipak, uz malo upornosti, isplati se.
Nakon sat-dva bez TV-a možete prijeći na dan bez TV-a. Tada to više neće biti problem. Već ste nešto naučili.
TV je odlična stvar, problem je u nama. Nije poanta lišiti se prekrasnih emisija, dobrih filmova, super crtića i dr. Poanta je ne biti ovisan o TV-u. Konzumirati ga s mjerom i na vrijeme.

ostavite svoj komentar