Origano

Oregano_Greek-700x576

Poznamo ga još i kao divlji mažuran, mravinac, origanj, origan, vranilovu travu…

Origano (lat. Origanum vulgare) je začinska i ljekovita biljka. To je višegodišnja biljka široko rasprostranjena po cijelom sredozemlju i na području jugozapadne Azije (posebno na području Turske). Raste na obroncima brda, livadama, uz grmove, šikare, šumskim čistinama itd. Naraste do 60 cm visine. Cvate metličastim cvatovima sačinjenim od grimiznocrvenih ili svjetloružičastih cvjetova. Origano koji cvate bijelim cvjetovima nije ljekovit. Cvate u lipnju i srpnju.
Postoji preko 50 vrsta origana. Najcjenjeniji je divlji origano koji se ne može kultivirati niti uzgajati. Najljekovitije i najcjenjenije vrste su: Origanum vulgare, Origanum onites i Origanum minutiflorum.
Po ljekovitosti origano je poznat od antike. Koristio se kao antiseptik, kao prirodni antibiotik, za liječenje probavnih i dišnih tegoba, za liječenje hemoroida i kod porođaja, kao miris nakon kupanja, kao ulje za masažu i kao konzervans.
Origano sadrži karvakrol (carvacrol) i timol, gorke tvari, tanin, kamfor, borneol, triterpen, gume, mineralne soli i mnoštvo tvari koje imaju različita ljekovita svojstva.
Danas se najviše koristi kao začin i kao čaj protiv grčeva u trbuhu, bolesti gornjih dišnih putova, bolesti probavnog trakta i dr.
Za začin se koriste osušeni listovi koji imaju ugodno aromatičan, slatkasti miris i pikantan okus. Koristi se u raznim začinskim mješavinama, neizostavan je začin mnogim jelima, pečenjima, juhama, a u dijetoterapiji poboljšava okus hrane (pogotovo kod neslanih jela).
Listovi se beru prema potrebi, najbolje prije cvatnje. Mogu se koristiti osušeni ali i zamrznuti ili čuvati u ulju ili u octu. Beru se i vršci sa cvjetovima i listovima. Stabljika nije ljekovita.
Suši se na toplom i prozračnom mjestu (u sjeni), a osušen čuva u pobro zatvorenim posudama.
Origano uvršten u svakodnevni jelovnik pomaže kod kožnih bolesti (psorijaze, kožnih nečistoća), kod bolesti želuca i crijeva (pomanjkanja želučanog soka, katara želuca i crijeva, nametnika i parazita, nadimanja, vjetova, grčeva, slabe probave i sl.), respiratornih teškoća (prehlade bronhija, kašlja, infekcija pluća i dr.), bolesti jestre i žuči (za detoksikaciju), kod nervnih bolesti (neuroza, depresija) i mnogih drugih tegoba sa zdravljem.
Od lišća origana se prave biljne kupke koje su vrlo djelotvorne kod kožnih oboljanja, nazeba, ujeda životinja. Koristi se i svježi sok od origana. Pomaže kod tegoba uha (gluhoće i bolova od buke).
Od origana se izrađuje i mast za reumatske tegobe.
Eterično ulje origana dobiva se vodenom destilacijom, svijetložute je boje, koristi se za masažu (kod reumatskih bolova, bolnih mišića, glavobolje, upalnih procesa, za relaksaciju i dr.), biljne kupke (kod kožnih bolesti, osipa kože koji jako svrbe, svraba nepoznatog porijekla, za relaksaciju nervnog sustava, neuroza i dr.), kao komprese (kod raznih mišićnih i reumatskih bolova, upalnih procesa, prehlade, kašlja i dr.) i za inhalacije (kod prehlada, začepljenja nosa, bronhitisa i dr.).

Kod svih navedenih oboljenja origano (u vidu praška ili svježeg lista) može pridonijeti poboljšanju bolesti, a redovitom primjenom čajnih napitaka i kupki možemo znatnije utjecati na sam tijek oboljenja.

Oprez!
Origano (u bilo kojem obliku ) ne bi smjele uzimati trudnice.
Jetra izvrsno podnosi origano kao začin (u malim količinama), ali sa većim količinama treba biti oprezan.

Čaj od origana
5 g origana, 2 dl vode
Bilje prelijemo s kipućom vodom i pustimo poklopljeno da odstoji pola sata, procijedimo.
Čaj pijemo u gutljajima kod slabog i neuroznog želuca, gutanja zraka i štucanja.

ostavite svoj komentar