Osjećaj besmislenosti i životne praznine

trn

Živimo u vrijeme kada ljudi sve više pate zbog osjećaja besmislenosti i osjećaja životne praznine koji se sve više širi i već je zadobio svjetske razmjere.

Ipak, intuitivna spoznaja da život ima smisla i da ga svatko može pronaći potvrđena je brojnim istraživanjima različitim metodama i pristupima. Istraživanja su jasno i jednodušno pokazala da je svaki čovjek načelno sposoban naći smisao života i da je ta sposobnost neovisna o tome koje je životne dobi, i kojega spola, kakva karaktera i u kojoj se sredini nalazi, neovisna o kvocijentu inteligencije i obrazovanja.

Život ima smisao i zadržava ga do kraja. Ali je od neusporediva značenja za život svakog pojedinca –izabrati svoj unutarnji oslonac. Unutarnji oslonac ne mogu biti  ljudi niti stvari iz svakodnevnog života jer su u sustavu prolaznosti i samim time ne mogu biti siguran, trajan oslonac.

Nitko ne može reći drugome u čemu se sastoji smisao života. Svatko ga mora za sebe otkriti i preuzeti odgovornost da ga ostvaruje. Svakom čovjeku je dan njegov neponovljiv i jedinstven skup zadataka u njegovu životu, a njegova temeljna ljudska sloboda da prihvati na leđa ‘svoj križ’ ili ne.

Odbijanje svoje misije, svog životnog smisla predstavlja našem organizmu stres. Vrlo je tijesna veza između čovjekova duševnog raspoloženja, njegove hrabrosti i nade, i otpornosti njegova organizma. Naša vjera u budućnost i volja za životom budu nekad paralizirane pa organizam podlegne bolesti.To se najčešće događa kada čovjek misli da od života više nema što očekivati.

Ali nije važno što mi od života očekujemo nego što od nas očekuje život. A odgovor na to pitanje ne daje se promišljenjem već svojim djelovanjem i ponašanjem. Bilo kakav oblik pomoći drugima, volontiranje, davanje bez traženja zauzvrat je velika pomoć samom sebi. Ne možete toliko pomoći drugima koliko ćete takvim djelovanjem pomoći sebi.

ostavite svoj komentar