Pohvale i ono drugo…

Caregiver

Izgovaramo li barem dvije pohvale dnevno svojim ukućanima?

Barem jednu? Je li jezik pohvaljivanja naš jezik komuniciranja ili na to ponekad ili češće od ponekad zaboravljamo? I je li izricanje pohvale stvarno tako učinkovito?

Neobično je to koliko zapravo – jest! Pohvale kao da su zrake sunca koje prodiru dalje nego oštre riječi. Blage su i tope pred sobom razne prepreke. Evo nekoliko pravila za izicanje pohvala:

  • Odaberite pravi trenutak – kako osoba ne bi bila zaokupljena nečim drugim. Ako jest, zamolite je za trenutak pažnje.
  • Gledajte osobu u oči.
  • Ako je moguće, stavite joj ruku na rame ili je zagrlite – nježni dodiri su odlična poruka.
  • Izrecite pohvalu razgovijetno i dovoljno glasno.
  • Izrecite konkretnu pohvalu: ‘Hvala ti što me često pitaš za mišljenje.Tada osjećam da sam ti važna’. Pohvale tipa: ‘Ti si najbolja mama (žena)!’ – nekako nam ne ‘drže vodu’. Zar vam ne dođe da odgovorite:’Misliš, od onih preostalih 5 koje imaš?’

Nakon pohvale može doći na red ‘ono drugo’. Ali ne u istoj rečenici: ‘Dobro to radiš, ali bi to trebalo još ovako.’ Je li to zvučalo kao pohvala? Prije kao pokuda.
Umjesto toga, možete reći ovako: ’Dobro to radiš. Ovaj dio bi trebala napraviti ovako.’ – tu ste izrekli pohvalu, a izolirali samo dio koji se ne obavlja kako treba i pokazali kako treba.

Važno je izreći i ‘ono drugo’

Ima jedna krilatica: ‘Hvala Vam na komplimentima koji gode mojim ušima. A sad mi, molim Vas, recite i ostala zapažanja kako bismo mogli napredovati.’
Jasno je da ne možemo komunicirati samo u pohvalama. Ali ako kažemo prvo pohvalu, i ‘ono drugo’ se brže, lakše i spremnije čuje.
Ivana Grabar, prof.pedagogije,socioterapeut

ostavite svoj komentar