Polazak u vrtić

ID-100111732

Odvajanje djeteta od roditelja, naročito od majke, zna biti vrlo traumatično za cijelu obitelj.

Njačešće se radi o polasku djeteta u jaslice ili u vrtić. Roditelji se izjedaju pitanjima je li možda prerano za polazak u vrtić (ako se radi o polasku prije treće godine djetetova života), hoće li dijete biti zadovoljno i sretno, hoće li mu biti pružena adekvatna briga i njega, hoće li u grupi biti previše mališana, hoće li se češće razbolijevati itd itd.
S druge strane i dijete ima svoje dvojbe i strahove. Oni nisu tako izdiferencirani poput strahova odraslih, ali to je svakako strah od odvajanja od obitelji, od nepoznatih osoba, od nepoznate sredine… I to je sve normalno.
Uistinu mali broj djece zavoli odlaske u vrtić na prvu loptu. A i to može biti samo privremeno. Ima puno primjera djece koja jedva dočekaju odlazak, tjedan-dva uživaju u novim aktivnostima, novom okruženju i nakon toga više jednostavno ne žele odlaziti u vrtić. Takva djeca izvor su čuđenja i nevjerice roditelja jer im nije jasno što se to dogodilo i od kuda ta promjena kod njihova mališana. Jednostavno, radi se o komunikativnom i znatiželjnom djetetu koje je željelo isprobati nešto novo, a kad je iskusio sve što ga je zanimalo, želi natrag u svoju svakodnevicu.
Druga su priča dječica koju viđate na hodniku s roditeljima koji čuče uz njih i pokušavaju zaustaviti potoke suza raznoraznim uvjeravanjima i obećanjima. Neki od tih mališana smire se i prihvate polazak u vrtić nakon nekog vremena, a neki iscrpljuju sebe i svoje roditelje mjesecima. Ova situacija jako je traumatična kako za dijete, tako i za roditelja. Nije lako izvačiti svoju ruku iz ručice koja vas grčevito vuče i stišće na vratima sobe i slušati plač i molbe da ga ne ostavljate, otići na posao i cijeli dan vrtiti u glavi taj tužan rastanak. I tako svako jutro. Poznajem roditelje koji se bude sa grčem u želucu i već po buđenju proživljavaju u sebi predstojeće jutro i odlazak u vrtić.

Postoje djeca koja vrtić nikada ne prihvate.

Jedan dio njih pomiri se sa situacijom i „odrade“ boravak povučeni u sebe, čekajući da se na vratima sobe pojave mama ili tata. Drugi dio iz dana u dan negoduje, demonstrira odbijanje i prkosi, odugovlači sa spremanjem i ljuti se. Radi se o otprilike 5% dječje populacije. Većina djece sa vremenom prihvati vrtić i što su stariji njihov interes sa „teta“ (odgajateljica), prelazi na njihove vršnjake i sve više uživaju u zajedničkim aktivnostima.
Roditelji čije dijete treba poći u vrtić imaju prilike pročitati puno materijala na tu temu. Jedan dio nalazi se redovno i u samom vrtiću. Naputci o tome vrlo su jasni, jednostavni i provodivi. No, ono o čemu sam premalo čitala je sam stav roditelja o vrtiću. Naime, ukoliko sami imate strahove, ukoliko imate grižnju savjesti zbog toga što šaljete dijete u vrtić, ako imate općenito negativan stav prema vrtiću (razina brige, higijene, topline, nježnosti i sl.), vaše će dijete osjetiti vaš otpor.

Djeca su poput lakmus papira. Dijete prepoznaje vaš strah i dvojbe, bez obzira što ste to upakirali u lijepu odgojnu pričicu za svoje dijete.

Vaši obiteljski razgovori, međusobna došaptavanja, a i neoprezno i lakoumno glasno kritiziranje rada odgajateljica, djece iz grupe vašeg djeteta i sl. vaše dijete i te kako percipira i procesuira u svojoi glavici. Zato, prije nego počnete pripremati svoje dijete za vrtić, poradite na sebi. Posložite si u glavi svoje prioritete, razloge zašto vaše dijete mora u vrtić, pokušajte biti iskreni prema sebi i prije nego to napravite ne pokušavajte ništa „prodati“ svojem mališanu.
Vaše dijete je za vrijeme boravka u vrtiću u toplome, ima redovite i uravnotežene obroke, a tu su i odgajateljice kojima je to poziv. Djeca uče njima prispodobljene sadržaje, imaju kvalitetno ispunjeno vrijeme, imaju vrijeme za odmor, izlaze na svježi zrak, igraju se i, vrlo važno, uče se uvažavati drugu djecu, biti poslušni, pospremati, biti samostalni.

Jedan od čestih problema kod djece je popodnevni odmor – spavanje.

Ima dosta djece koja spavanju pružaju veliki otpor i navode ga kao jedan od razloga zašto ne žele poći u vrtić. Vjerujte, popodnevni odmor je vašem mališanu neophodan ili u najmanju ruku blagotovran. Dijete se uči opustiti, zaspati samostalno, lakše
i bez poslijepodnevnih kriza izdrži do večernjih sati, manje je nervozno i razdražljivo. Ne bi li bilo divno da stavite dijete u krevetić i nakon što ga poljubite i zaželite mu laku noć ono mirno i bez problema zaspe. Zašto onda ne dopustiti djetetu da takvo što nauči? Vrtić je idealna prilika za to. Osim toga, za okorijele nespavače uvijek ima rješenja u vidu odlaska u neku drugu grupu ili u prostoriju za nespavače, ili jednostavno, odmor uz čitanje ili prelistavanje slikovnica.

Tu je i problem jela. Tradicionalno, djeca vole imati izbor i izvoljevati. Kod kuće im to najčešće i omogućavamo.

Ok, nećeš vode, evo soka, nećeš riže, evo krumpirića… Poznato? Vrtički meniji primjer su uravnotežene, ukusne i zdrave prehrane koju velika većina obitelji može samo sanjati. Osim toga, u vrtiću nema prisile oko jela. Djeca najčešće slađe jedu u društvu, a ako su to okorijeli nejelci ne treba se zabrinjavati ako odgajatelj pribjegne metodi nagovaranja, uvjeravanja, pa žlica tu, žlica tamo i nešto smo na kraju i pojeli. Dijete će se ponekad žaliti roditelju da ga je „teta“ tjerala da jede na silu i sl. Nemojte prebrzo donositi zaključke i odobravati djetetovu ljutnju. Svakako uzmite u obzir njegovu pritužbu, porazgovarajte s njime o tome što je bilo za jelo, zašto nije htjelo jesti i recite mu da ćete porazgovarati sa tetom o tome. I učinite tako. Ne propustite priliku naučiti svog mališana da jede raznoliku hranu i da se privikava na nove okuse.

Ukoliko imate prilike povremeno ostavljajte svoga mališana na brigu ostalim članovima obitelji, a tu su i brojne igraonice gdje se dijete može polako privikavati na ideju da koji sat provede u novoj sredini i među raznom djecom i pod nadzorom neke nove osobe.

Znači, počinjemo sa sobom. Prvo sebe privikavamo na vrtić, a onda privikavamo svoje dijete.

“Kid Play Plastic Toy”- Image courtesy of sixninepixels at FreeDigitalPhotos.net 

ostavite svoj komentar