Potrošnja u restoranima

Sočan odrezak plaća se više…

Suptilnim strategijama vlasnici restorana pokušavaju ostavariti veću zaradu. Baš kao što je to slučaj svugdje u svijetu prodaje.
Kada čovjek postane svjestan tih manipulacija veća je vjerojatnost da će rjeđe nasjesti na neku od njih, premda marketing neprestano evoluira.

Percepcija cijena
U menijima vrlo često na početku stoji jedno poprilično skupo jelo, a ispod njega jelo koje je nešto povoljnije. Premda je to drugo jelo povoljnije, ali i dalje relativno skupo, većina klijenata u restoranu odliučit će se na tu povoljniju varijantu. Zapravo, takvim slaganjem menija goste se navodi da naručuju ono što vlasnici restorana žele prodati i ono na čemu ostvaruju najbolju zaradu.

Izgled (dizajn) menija
Ljudi su uglavnom vizualni tipovi i sam izgled menija, od rasporeda ponuđenih jela do načina pisanja cijena, podsvjesno utječe na to koju hranu ćemo odabrati. Pri tome je vrlo važan opis hrane – pridjevi poput ‘sočno’, ‘meko’, ‘fantazija’ , upotreba riječi poput ‘organsko’, ‘domaće’, ‘izbor šefa kuhinje’ i sl. pobuđuju tek i želju za hranom.
Utvđeno je i to da izostavljanje valute u cjeniku potiče naručivanje skupljih jela. Odličnim se pokazala i strategija zbijanja cijena u sam opis – sa cijene se makne fokus.
Strategija gdje konobar usmeno predstavlja meni još je učikovitija. On se tada može poslužiti i navedenim epitetima i sugerirati piće, a računa se s time da većina gostiju neće za svako jelo i piće pojedinačno zatražiti cijenu, a ako i zatraži neće sve popamtiti odjednom. Slično je i sa nadolijevanjem prazne čaše. Na taj način gosti konzumiraju znatno više pića. Obilno se koristi i činjenica da muškarac neće, pred ženom koju je izveo na večeru, ispitivati previše o cijenama ne bi li ispao neuglađen ili škrt.

Ugođaj u restoranu
Glazba u restoranu, prisutne boje, temperatura, izložena hrana, gledanje kroz staklo dok kuhar ptriprema hranu – sve je to u službi zadovoljstva i pobuđivanja želje za hranom.

Kruh/fina peciva
Ponekad su kruh i peciva uključena u cijenu, ponekad nisu, ali ih se svakako servira. Pa tko voli – nek izvoli. Gosti rijetko pitaju.

Većina ljudi odlaskom u restoran pristaje na ove trikove. Uglavnom se želimo dobro najesti, opustiti i uživati. U tome nema ničeg lošeg. Ljudima dubljeg đžepa, cijena obično nije važna i sve navedeno neće ih previše zaintirgirati.
Onima koji žele znati što plaćaju i sami odlučiti o tome koliko za njih nešto vrijedi, bez obzira na dubinu džepa  – ovaj će tekst dobro doći.