Prolaznost – životna stvarnost

razno za naslovnicu 040

Nije najgore što sve prolazi, već to što se ne znamo i ne možemo pomiriti s tom prostom i neizbježnom činjenicom.
                                                                                            Ivo Andrić

Dobro i zlo, užitak i bol, pokuda i pohvala, slava i sramota, uspjeh i pad – sve to dođe i prođe, sve to ima svoj početak i svršetak. I tako to treba biti.
Svako iskustvo koje smo ikad proživjeli – sad je prošlost. Svaka misao koja nam je ikada prošla kroz glavu – počela je i završila. Na mjesto jedne misli dolazi druga, jedna emocija zamijeni drugu, uspjeh zamjeni pad… Bili sretni, tužni, ljubomorni, bijesni, zaljubljeni, potišteni, ponosni ili posramljeni, iskusili ovo ili ono – sve je to imalo svoj početak i svoj kraj.
Kamo je nestalo? Zašto je to tako? Tko bi nam mogao odgovoriti na takva i slična pitanja?
Prigrliti činjenicu da sve ima svoj početak i svoj kraj početak je oslobođenja.
Kad smo sretni i zadovoljni želimo da to potraje. Kad trpimo i nesretni smo želimo da traje što kraće ili da prestane odmah. No, to tako ne ide. Život je slijed. Jedan sadašnji trenutak slijedi nakon drugog sadašnjeg trenutka i prethodi nekom drugom trenutku. Kada doživljavamo nešto što nas čini sretnima morali bismo biti svjesni da to neće trajati vječno. Isto je i sa nesretnim iskustvima, sa boli i patnjom. Taj će doživljaj zamijeniti neki drugi.
Ljudi koji su pomireni s tom činjenicom spokojni su i lakše se nose sa životom i njegovim mijenama.

Nakon kiše dolazi sunce…

ostavite svoj komentar