Prva i najvažnija sjećanja

girl-1863906_640

Najviše se pamte osjećaji…

Naša najranija sjećanja rijetko sežu u razdoblje prije naše četvrte godine. Možda će se neki od nas sjetiti nekog događaja i vjerojatno će biti riječ o nekom vrlo upečatljivom događaju, nečemu što je kod nas izazvalo jake emocije.

kid-1540849_640Dijete pamti od rođenja, no u najranijim danima riječ je o tzv. kratkoročnom pamćenju koje se s vremenom produljuje. Kratkoročno pamćenje rezultat je nerazvijenosti i nepovezanosti dijelova mozga zaslužnih za dugoročno pamćenje. Naše su prve godine bogate novinama i iskustvima no sjećanja na njih, ako nisu vezana uz intenzivne emocije, vremenom izblijede i/ili se mijenjaju.

Najviše se sjećamo osjećaja koje smo imali – pozitivnih i negativnih. Sigurnosti uz roditelje, pažnje i brige, osjećaja koji smo imali kad smo postigli nešto važno, ali i osjećaja srama, neugode, ugroženosti, boli.
Nerijetko se starije osobe sjećaju detalja na odjeći koju su imali nekom prigodom iz djetinjstva, a ne sjećaju se što su taj dan jeli za ručak. Ne zapamtimo uvijek sam događaj i detalje vezane uz njega ali pamtimo kako smo se tada osjećali.

Emocije prizivaju sjećanja.

Zato djeca pamte rođendanske proslave na kojima su se osjećala kao prinčevi i princeze, obiteljska druženja tijekom kojih su se osjećala voljeno i sigurno, postignuća koja su izazvala snažan osjećaj ponosa…

Prepričavanje događaja i pregledavanje fotografija izvrstan su način za osvježenje pamćenja. I prizivanje osjećaja koje su neki događaji u nama izazvali.

Što je više lijepih sjećanja to je više resursa u nama…

Tekst: A. Pleša

Photo courtesy of Pixabay

ostavite svoj komentar