Razgovori o poslu

ID-10098731

Tko je više zatrpan poslom…

Jeste li primijetili kako je u poslovnom svijetu jako popularno govoriti o rokovima, zatrpanosti poslom, o nedostatku privatnog života, o kroničnom umoru i sl. Ne spominje se to tek tako, usput, nego je to često središnja tema poslovnih i poluposlovnih druženja, sastanaka pa i privatnih razgovora među prijateljima, u obitelji…

Poslovnjaci vole pričati o tome koliko sati dnevno provode na poslu, koliko malo spavaju, kako su iscrpljeni, kad stižu u ured, a kad odlaze, koliko dugo nisu s obitelji proveli kvalitetno vrijeme, kad su uspjeli uzeti godišnji odmor i ako jesu koliko su još toga morali odraditi na godišnjem, ‘tuže’ se kako nemaju vremena za izlaske, da ne jedu redovito itd…

Sklonost takvim razgovorima nije ograničena samo za osobe koje rade u velikim tvrtkama. Ta je navika gotovo sveprisutna.ID-10075939 Izuzetno su rijetki ljudi koji govore umjereno po tom pitanju. Oni će radije šutjeti jer osjećaju ili znaju da takav razgovor ne bi bio shvaćen kako treba. Vrlo vjerojatno bili bi okarakterizirani kao loši radnici, kao osobe kojima posao nije važan, kao ljenčine, možda i kao čudaci (Pa, gdje ti živiš? U kojem svijetu?).

Naravno da nikako ne treba umanjivati činjenicu da mnogi ljudi naporno rade i da su mnogi poslovi i teški i zahtjevni. No, neprestano podsjećanje na to doprinosi samo još većem stresu. Usredotočenost na negativne aspekte posla umanjuje one pozitivne.
Takvi se razgovori, naime, pretvaraju u samoispunjavajuće proročanstvo. Pa onda i kad bismo možda mogli odmoriti, ne odmaramo. Uhvatimo se u kolo užurbanosti i ne osjećamo se dobro ako je nema. Ako ne zvoni telefon, ako nema strke, rokova, hrpe papira na stolu…

Zastanete li i razmislite, vjerojatno ćete i sami zaključiti da je kolektivno jadanje (u stvari neka vrsta samohvale) neproduktivno. Osim toga nije niti previše zanimljivo. Najčešće osoba koja sluša drugu osobu koja priča o svojim beskrajnim obavezama, samo čeka svoj red da i ona prostre svoj pretrpani raspored na stol – pa da vidimo tko više radi, kome je teže…
I tako u beskraj…

Kakvog to smisla ima? Osim što podebljavamo vlastiti stres i taštinu mogli bismo porazmisliti o tome da li takvim izjavama šaljemo svojim sugovornicima poruku o tome da nismo dovoljno dobro organizirani, da smo preambiciozni, da nemamo posložene prioritete, da nemamo zadovoljavajući privatni život…

Možete razmisliti i o tome koliko sami volite slušati takve razgovore. Većini ljudi oni su beskrajno dosadni.

“Business Lady Writing On Notebook” Image courtesy of adamr at FreeDigitalPhotos.net
“Relaxing Businessman”- Image courtesy of David Castillo Dominici at FreeDigitalPhotos.net  

 

ostavite svoj komentar