Savjeti za roditelje prvašića

IMAG3286

Kako pomoći djetetu da lakše prebrodi prve školske dane…

Roditelj uvijek nastoji djetetu olakšati život pa je za očekivati da će to nastojati učiniti i za prvih školskih dana. Upravo tada mali đak ima, više nego inače, potrebu za roditeljskom ljubavlju i pažnjom. Pred njim je nova životna faza – odlazak u sredinu u kojoj se od njega očekuje, uz ostalo, odgovornost, samostalnost i izvršavanje obaveza.

Najvažnije je imati strpljenja. Pred djetetom je cijeli niz novih zadaća. Mora se priviknuti na učitelja/učiteljicu, na drugu djecu, na školsku zgradu, na redovite dolaske i odlaske u školu, pisanje zadaća, cijeli niz novih odgovornosti. Za sve to treba vremena (nekima više, nekima manje) i puno roditeljske brige i strpljenja.

Dob djeteta nije jedini kriterij za određivanje spremnosti i sposobnosti za izvršavanje spomenutih zadaća. Inteligencija, znanje čitanja, pisanja, računanja ili drugo, nisu garancija spremnosti djeteta za školu. Od toga je često puta važnija sposobnost prilagođavanja, snalaženje među vršanjacima, kontrola emocija, spremnost odvajanja od obitelji i sposobnost prihvaćanja kako uspjeha tako i neuspjeha i sukoba s kojima će se dijete neminovno susresti.

Roditeljska je zadaća što više osamostaliti dijete. Samostalna djeca lakše se nose sa školom i školskim obvezama. Svakodnevno treba poticati i njegovati samostalnost u izvršavanju obveza poput obuvanja, odijevanja, pranja ruku, vezivanja vezica na obući, spremanja stvari za školu i dr.
Osamostaljivati dijete ne znači prepustiti djetetu da se samo snalazi (kako zna i umije), već naprotiv, osnaživanje djeteta u prihvaćanju sebe kao nekoga tko je sposoban bez stalnih objašanjavanja i roditeljskog uplitanja obavljati svoje zadaće.

U početku je djeci najteže koncentrirati se duže vrijeme. Teško im je, nakon ljeta i opuštenijeg razdoblja, sjesti u klupe i sjediti i slušati cijeli školski sat. To nije teško za razumijeti. Koncentracija se može vježbati kroz rad, ali i kroz igru, kod kuće, sa članovima obitelji.

Vrlo je važno ne zapostaviti čitanje djeci. Činjenica da sada i sami mogu ponešto (ili u potpunosti) čitati ne znači da sa čitanjem od strane roditelja treba prestati. Čitanjem se obogaćuje rječnik, razvija mašta, šire spoznaje i znanja, a uz to jača i bliskost s roditeljima. . Osim toga, zajedničko čitanje najbolji je poticaj za samostalno čitanje i pisanje i ljubav prema pisanoj riječi.

ostavite svoj komentar