Suradnja roditelja i učitelja ili odgajatelja

kids-classroom-school

Činjenica je da mnogi roditelji, a isto tako i odgajatelji/učitelji zapravo ne znaju kako uspostaviti dobar i suradnički odnos na dobrobit djece.

Ono što bi učitelj/odgajatelj svakako morao znati je:

    • način kako komunicirati sa obitelji (što susretljivije, govoreći o djetetu najprije pozitivne stvari, sve ono što dijete radi dobro, samostalno, uspješno)
    • zamoliti roditelje da se uključe u školski program kroz razne aktivnosti (sudjelovanje na nastavnom satu, pomoć oko fotokopiranja, donošenje papira za crtanje, pomoć pri izletima ili šetnjama…)
    • upoznati želje i potrebe obitelji (obitelj je možda financijski manje sposobna ili netko od članova ima neku bolest ili slično što može
      utjecati na dijete)
    • savjetovati se sa roditeljima kod donošenja raznih odluka vezanih uz njihovo dijete
    • poticati roditelje da se uključe u učenje i rad s djecom

Roditelji bi, sa druge strane, trebali :

      • biti zainteresirani i redovito odlaziti u školu ponuditi svoju pomoć i znanje u školskim aktivnostima
      • pokazati interes za rad i učenje svoga djeteta, ali i cijele njegove školske zajednice
      • nikada ne govoriti negativno o učiteljima ili odgajateljima pred djecom ono što roditelje smeta kod učitelja, bilo bi dobro što jasnije i pažljivije izreći učitelju ili odgajatelju; ako ne pronađete zajedničko rješenje, tada krenite školskom ili vrtićkom pedagogu
      • bojite li se da bi direktan razgovor mogao negativno utjecati na odnos učitelja prema vašem djetetu, otiđite školskom pedagogu i na početku razgovora objasnite zašto ste preskočili razgovor sa samim učiteljem
      • kada dođe do problematične situacije, ne svrstavati se odmah na stranu djeteta već otići u školu i čuti drugu stranu

Tužna je slika roditeljskog sastanka na kojem se učiteljica ili odgajateljica vašeg djeteta iz petnih žila trudi pobuditi ineres i reakciju roditelja, a rezultat je često pogledavanje na sat i uzdisanje u stilu „već kasnim na neko drugo mjesto“. Takvim primjerom učitimo svoju djecu nepoštivanju osoba koje brinu o njemu dok smo mi na poslu i licemjerno je očekivati da se djeca ponašaju drugačije od nas.

Razgovor s djetetom nakon roditeljskog sastanka ili informativnih razgovora o sadržajima koji su nam predočeni i o eventualnim problemima puno će više doprinijeti tome da vaše dijete voli ustanovu koju pohađa i da se prema svojim učiteljima ili odgajateljima odnosi sa poštovanjem i odgovorno. Radi se o našoj djeci. I svaki roditelj trebao bi biti zainteresiran za ono što se događa sa njegovim djetom za vrijeme boravka u školi ili vrtiću.

Osim za svoje vlastito, trebali bismo biti zainteresirani i za djecu sa kojom naše dijete dijeli razred ili grupu. To su djeca koja utječu na naše dijete i jednim dijelom formiraju njegovu ličnost.
Odlaskom djeteta u neku ustanovu ne prestaje naša odgovornost za njega.

Postoji niz svjetlih primjera suradnje između roditelja i škole, niza prekrasnih zajedničkih radionica i postizanja krajnjeg cilja, a to je zajedništvo u učenju i radu, te kvalitetno obrazovanje djeteta.

ostavite svoj komentar