Trošiti ili investirati?

Novac i štednja 007

Novac se može trošiti ili se može investirati.

Trošiti ga znači mijenjati ga za neki drugi potrebiti oblik energije, a investirati ga znači ulagati u povećanje životnog standarda i/ili višu kvalitetu življenja. Trošenje češće doživljavamo kao gubitak, a investiranje kao uvećanje/dobitak.

Trošenje novca ima dva glavna oblika – škrtost i rastrošnost. Škrti ljudi nerado se odvajaju od novca, ne žele ga trošiti i uvijek gledaju na to kako i gdje proći što jeftiinije i kako zadržati novac. Škrtost nije razumna, baš kao niti rastrošnost. Rastrošni ljudi su ovisni o osjećaju koji u njima razvija trošenje, a to je osjećaj da imaju i zaslužujuju odrđeni životni standard. Rastrošnost najčešće ide ‘ruku pod ruku’ sa dugovima, minusima po računima, kockom i kriminalnim radnjama.

Investiranje je ulaganje.

Investiranje, znači, nešto posve drugo. Investiranje je ulaganje u uvećanje svog životnog standarda. Investiranje je razumno. Nema nerazumnog trošenja, prilikom kupovine poštuju se kriteriji prodavača, a osnovni razlog za kupovinu određenog proizvoda je potreba za tim proizvodom, a ne želja ili osjećaj zadovoljstva zbog još jedne kupovine. Takav profil ljudi voli plaćati unaprijed, ne traži ekstra popuste, ne kupuje bez financijskog pokrića i gotovo nikada ne kupuje zato što se, evo, ukazala izrazito povoljna prilika. Svaka kupovina može biti investicija. Isto tako, investicija je i ulaganje u sebe, u vlastiti napredak i razvoj. Da li ste dobro investirali znat ćete prema vlastitom napretku, napredovanju ili zadovoljstvu.

ostavite svoj komentar