Tuga zbog gubitka bliske osobe u dječjoj dobi

parents

Roditelji se ponekad tješe rečenicama koje nisu istinite…

Dijete nije svjesno gubitka ili onoga što se događa, još je premalo (ili prezaigrano ili nešto treće)
To nije točno. Dijete je možda premalo da bi moglo jasno verbalizirati svoje osjećaje ili se možda nalazi u okolini u kojoj se ne osjeća sigurnim pokazati kako mu je. Međutim, dijete je uvijek svjesno da se nešto događa. Svjesno je toga da nekoga više nema, da su ljudi oko njega tužni ili uznemireni.

Bolje ne pričati o tome, samo će se rastužiti
Najčešće je to obrana odraslih da se i sami ne rastuže te da se dijete ne rasplače jer onda tuga kao da postaje još veća, a odrasli bespomoćniji jer to nisu mogli spriječiti. Često se s time kod odraslih miješa i osjećaj krivnje.  Zato odrasli izbjegavaju takve teme načinjati pred djecom. Ako ih djeca i pitaju, vrlo površno odgovaraju, bojeći se da ne navru osjećaji bilo kod djeteta bilo kod njih. Važno je znati da je dijete koje je nekoga izgubilo tužno bez obzira na to razgovaramo li s njime ili ne. Ukoliko sa djetetom ne razgovaramo o tome, ostavljamo ga samoga s njegovom tugom. Ako  razgovaramo s djetetom – pružamo mu ruku u toj tuzi koja će trajati jedno vrijeme, ali će ono znati da nije samo u tome, da ste tu kraj njega, i da ima oslonac.

Ako nema vanjskih pokazatelja tuge, vjerojatno ju  ne osjeća
Svi različito reagiramo na gubitak ili stres. Najčešće pokazujemo kako se osjećamo , ali postoje osobe koje mogu biti u takvim situacijama agresivne, ljute (na osobu koja je umrla i tako ih ostavila) ili ne žele prihvatiti to što se dogodilo. Neke ignoriraju novonastalu situaciju što za psihu nikako nije dobro. Otvaraju si mogućnost da žive u paralelnom, nestvarnom svijetu u kojem je još uvijek sve u redu. Na taj način mogu nastati psihičke bolesti. Moguće je i da djetetu treba više vremena ili ne želi opteretiti odrasle koji tuguju pa se ponaša kao da se ništa nije dogodilo.

Najbolje je da zaboravi (treba ga zaokupiti drugim stvarima)
Dijete se može ponašati kao da je zaboravilo kako bi ispunilo očekivanja odraslih oko sebe, ali to ne znači da je zaboravilo. Osim tuge u sebi, umjesto da je izrazi, ono troši energiju da je potisne i zadovolji vas. To je teško i odrasloj osobi. Dijete si je zadalo preveliku ulogu.

Ne smijem plakati pred djetetom da ga ne podsjetim
U redu je plakati pred djetetom; na taj način mu pokazujemo da je u redu pustiti svoje osjećaje da iziđu van, da se suze niti tuga ne moraju skrivati, da možete tugovati zajedno. Zajedničko tugovanje stvara povezanost između djeteta i odrasle osobe  te svijest da nije samo, da ima još onih koji ga vole toliko da pred njima može biti onakvo kakvo jest.

Kako razgovarati sa tugujućim djetetom…pročitajte ovdje

ostavite svoj komentar