U postolara poderane cipele

teacher-helping-student

U postolara poderane cipele…U krojača poderane hlače…

Često smo svjedoci primjedaba upućenih osobama određenih profesija –  kako oni zapravo i nisu neki psiholozi, pedagozi i dr. jer kod kuće nemaju savršene obiteljske i druge prilike.
Zaista, može li netko npr. biti dobar pedagog i istovremeno kod kuće imati problematičnog klinca? Može li netko biti dobar psiholog, a da i sam povremeno zapadne u depresiju ili loše iznese neku životnu situaciju?

Jedna izuzetna odgajateljica jednom je izjavila: “Svu sam djecu dobro odgojila, osim svog djeteta.“

Takvih je primjera oko nas mnogo. Dijete od učiteljice ponaša se neodgojeno, psiholog se rastao, bračni par bez djece savjetuje kako odgajati djecu, a nama se kosa diže na glavi i u sebi komentiramo: ‘Neka prvo naprave reda u svom dvorištu, zar ne?’

Ponekad su to opravdane, a ponekad i neopravdane kritike. Izuzetno vješt krojač ne mora (i najčešće nije) biti obučen u najfiniju odjeću. Nego u onu koja mu je najkomotnija.

Nemojte propustiti priliku za dobar savjet ili sumnjati u sposobnost neke osobe isključivo na temelju njihova privatnog života.    Vi niste akter tog života i ne možete znati kako je osobi u njenoj koži. I je li baš ona zapravo postigla čudo kod svoga djeteta ili sebe, s obzirom na okolnosti, genetsko naslijeđe, okolinu… Ono što očima drugoga izgleda kao neuspjeh, može biti zapravo veliki uspjeh. I tko smo mi da prosuđujemo je li nešto ispravno ili nije?

Možete biti otvoreni, prihvaćati ono što vam se čini korisno i primjenjivo. Ili to propustiti i sa prljavom vodom (koje svi dosta imamo), baciti i dijete.

I još jedna tajna: onaj tko misli da kod njega nema prljave vode – u njega je upravo najprljavija. Samo je preblizu da to vidi!

ostavite svoj komentar