Umjetna sladila i šećer u prehrani

umjetna sladila i šećer

Najveći dio šećera unesemo preko raznih osvježavajućih napitaka.

Na tipičnoj 2000-kilokalorijskoj prehrani to iznosi 300 kcal ili, preračunato, 14 žličica šećera dodanog potpuno nepotrebno, dakle onog šećera koji odlazi u masne naslage. Vrijeme šećera kao sredstva za zaslađivanje prolazi, najviše zbog nepotrebnih kalorija i karijesa u djece, a umjetna sladila na velika vrata ušla su u naš svakodnevni život kao vrlo solidna malokalorijska zamjena. Doživljaj slatkog (kao i slanog) individualno je svojstvo svakog pojedinca, pa što je jednome jako slatko, drugome može biti nedovoljno!

Dok je šećer namirnica, umjetna sladila su aditivi, bez kalorijske vrijednosti ili sa simboličnim sadržajem energije.

Nutritivna sladila su šećer, med, sirupi i aspartam – namirnice koje ulaze u metabolizam čovjeka te imaju energetsku vrijednost i slatki okus.
Nenutritivna sladila su tvari koje ne ulaze u metabolizam čovjeka, a dopuštene su u svrhu zaslađivanja (saharin, ciklamati) i nemaju energetsku vrijednost.
Šećer je rafinirana namirnica koja se dobiva ekstrakcijom sladora iz repe ili šećerne trske. Uz slatkoću donosi i nepotrebne kalorije. Optužbe da saharoza izaziva šećernu bolest, bolesti krvožilnog sustava, gojaznost, hipoglikemiju, hiperaktivnost djece itd nisu posve utemeljene. “Nema dokaza da šećer kao namirnica predstavlja bilo kakav zdravstverni rizik kada se konzumira razumno i u na uobičajeni način.” Šećer je namirnica koju treba izbjegavati ponajviše zbog nepotrebnih kalorija.

Potreba za slatkim, ali bez kalorija, iznjedrila je umjetna sladila.

Prvo sladilo bio je saharin, koji sladi oko 200 – 700 puta više nego šećer. I danas ga možemo nabaviti u ljekarnama premda nije među najpopularnijim zaslađivačima i danas se javlja najčešće u kombinaciji sa ciklamatima. Otkriven je davne 1879. Godine, dobiven je sintezom iz nafte. Slijedi niz istraživanja koja potvrđuju štetnost saharina, pa niz drugih koja to opovrgavaju. Zadnji je zaključak da saharin korišten u normalnim količinama nije štetan po zdravlje ljudi. Njegova dnevna količina ograničena je na 50 mg (organizacija poznata kao JECFA odredila je ADI – Acceptable daily intake ili preporučljiv dnevni unos za saharin

5 mg/kg tjelesne mase dnevno). Saharin je do sada najjeftinije i najraširenije umjetno sladilo koje najviše koriste dijabetičari i do sada nema nikakvih radova koji bi potvrđivali da dijabetičari zbog konstantnog konzumiranja saharina obolijevaju od raka više od ostalih ljudi.
Ciklamati su došli znatno kasnije i po slatkoći zaostaju za saharinom – svega su 30-ak puta slađi od šećera. Pedesetih godina prošlog stoljeća pojavili su se u Sjedinjenim američkim državama, u gaziranim napitcima i dijetetskim pripravcima, ali komercijalni uspjeh nisu imali sve dok nisu kombinirani sa saharinom u odnosu 1:10. I opet slijedi niz studija koje potvrđuju štetnost ciklamata za zdravlje čovjeka, pa niz studija koje to opovrgavaju. Budući je i dio znanstvenih laboratorija i znanstvenih djelatnika na budžetu velikih korporacija koje proizvode i šećer i ciklamate, teško da možemo biti sigurni u vjerodostojnost tih tvrdnji.

Zaključak: Umjerena konzumacija niti šećera niti umjetnih zaslađivača zasigurno nije pogubna za zdravlje. Osim toga, sada je tu i stevia - prirodni zaslađivač (dobiven iz biljke), bez kalorija i još k tome ljekovita.

ostavite svoj komentar