Usamljenost u braku

mixedmarriage

 

Mnogi ljudi u bračnoj zajednici žive vrlo osamljeno. 

Tipična priča ide otprilike ovim slijedom. Mladi  su, zaljubljeni, vjenčaju se, na svijet dođu djeca. Što biološki, što drušveno uvjetovano, žene se više posvećuju obitelji, a muškarci karijeri i zarađivanju. Obaveze i tempo života ostavljaju malo prostora za razgovor, za bliskost, za sve one stvari kroz koje se ljudi međusobno upoznaju. Žene uđu u začarani krug obaveza kod kuće i na poslu, a muškarcima koji se od početka nisu bavili svojom djecom i imali obiteljske obaveze, ta ista djeca i te iste obveze predstavljaju veći problem od, recimo, prekovremenog rada. Kada u sve to dodamo umor, nezadovoljavajuću financijsku situaciju i razne druge životne poteškoće, daljina između dvoje ljudi kontinuirano se povećava.

Obitelj i ženi i muškarcu predstavlja opterećenje. Mušakarac u tom slučaju češće ‘bježi’ od kuće, odlazi sa svojim ‘dečkima’ na utakmicu ili ‘na pivicu’, a žena će ostaje kod kuće frustrirana i osamljena.

Zapravo, usamljeni su oboje.

Kako to promijeniti?

Nema univerzalnog recepta. Treba (ponovo) naučiti komunicirati sa sobom, svojim potrebama i željama. A onda ih polako, jednu po jednu početi ispunjavati samima sebi. Jednu, dvije tjedno. Ono što smo voljeli činiti, a negdje putem zaboravili, potisnuli, odrekli se radi drugih… (djece, muža, žene, novih obaveza). Zapravo, potisnuli smo sebe. Time smo drugima poslali poruku: Ti si važniji od mene. I znate što? Drugi su to objeručke prihvatili.

Bježanje od sebe u kućanske obaveze ili u društvo ili na posao produbljuje problem. Kada pronađete vremena za sebe, povezat ćete se sa svojim emocijama, sjećanjima, uspomenama, sa vašom prošlošću… i podsjetit ćete se kako je između vas u braku bilo onog nečeg… Tada ćete moći polako pronalaziti put ka središtu vašeg odnosa, prakticirati ono što ste nekad prakticirali, ali na nov i mudriji način. Možda i na drugačiji način.  Polako, ali ustrajno, vidjet ćete načine kako doći do bliskosti.

Često puta se kriju u jednoj čokoladici ostavljenoj u cipelama, sa zaljepljenom porukicom: ‘Jako si mi važna/važan.’ Ili možda u iznenadnoj sms poruci (ipak smo u svijetu moderne tehnologije): ‘Sretan/sretna sam sto si mi žena/muž.’

Blizina se gradi malo pomalo, sitnicama i gestama, pogledima i dodirima. A onda dođu i trenuci kada češće sjednete jedno uz drugo i šutite. Ili se zagrlite. Ili…učinite nešto treće… nešto što vi osjećate.

Tako otvarate prilike za razgovor koji je među vama minuo. Često iz želje da razgovaramo, počnemo sipati na drugu osobu svoje želje, očekivanja, težnje… Druga osoba tada može dobiti dojam da je kriva što se to nije ostvarilo pa se započinje braniti. I tako dobra ideja prerasta u svađu.

Pokušajte biti taktični. Zapamtite, ako želite razviti blizinu, ne pitajte se što mi sve nedostaje u braku već što ja mogu učiniti za mog partnera/partnericu. Ono što želite da drugi čine vama, činite vi drugima. I to ih neće ostaviti ravnodušnima.

Osamljenost je teška. A osamljenost u braku posebno.

ostavite svoj komentar