Životni problemi

board-2433984_640

Prilike za rast…

Većina ljudi ne može prihvatiti i u potpunosti sagledati činjenicu da je život ponekad težak. Pokazuju to neprestanim kukanjem i žaljenjem, okrivljavanjem, samosažaljenjem, suptilnijim ili glasnim.

Takvim ponašanjem izražavamo svoju uvjerenost u to da su naše teškoće jedinstvene i pripadaju kategoriji onih koje nikoga ne bi trebale snaći, a koje su, eto, snašle baš nas, našu obitelj, naše bliske… (Zašto baš ja? Čime sam to zaslužio/la?). Malo kome ovakve jadikovke nisu poznate jer im rijetko tko nije bar ponekad pribjegavao.

board-2525247_640Život je čudesno satkan od predivnih stvari, događaja, odnosa, osjećaja koji ih prate ali i od onih koji to nisu.
Upravo u tome kako se nosimo sa životom i problemima koji su meninovni, život dobiva smisao i određuje to kako ćemo se kretati kroz ostatak života. Tko je ikad nešto naučio, a da se nije suočio sa problemom, pitanjem, nedoumicom?

Imamo osjećaj da je to život neprestani niz problema? Želimo li zbog njih jadikovati ili ih riješiti? Želimo li poučiti svoju djecu jadikovanju ili rješavanju problema?

Disciplina je temeljno oruđe koje nam je potrebno. Bez nje teško da ćemo išta uspjeti riješiti. Od prilike ide ovako: s malo discipline možemo riješiti neke probleme, s puno discipline možemo riješiti većinu.

Postupak suočavanja s problemima i njihovo rješavanja – bolno je i zahtjevno. Problemi, ovisno o svojoj prirodi, u nama bude niz osjećaja – frustraciju, žalost, tugu, usamljenost, osjećaj krivnje, žaljenje, ljutnju, strah, tjeskobu, zabrinutost, očaj… To su redom neugodni osjećaji i često jednako bolni ili čak bolniji od fizičke boli.

Događaje nazivamo problemima upravo zbog tih osjećaja i boli koje izazivaju u nama. Budući da je život satkan, uz ostalo i od mnoštva problema, gotovo je uvijek bar u nekom svom dijelu težak i boan, baš kao i radostan i čudesan.

board-2434286_640U cijelom postupku suočavanja sa problemima i njihova rješavanja život dobiva smisao. Naš odnos prema problemu čini razliku između uspjeha i neuspjeha. Problemi prizivaju u prvi plan našu hrabrost, i mudrost, zapravo oni ih potiču i stvaraju. Zbog problema rastemo, mentalno i duhovno. Ako želimo ohrabriti rast ljudskog duha, moramo se osnažiti u konstruktivnom rješavanju problema. Mi učimo kroz bol suočavanja s problemima i kroz njihovo rješavanje. Benjamin Franklin s razlogom je rekao :“Ono što boli, poučava.“

Upravo zbog toga mudri ljudi nauče ne bojati se problema, nego ih prigrliti – i njih i bol koju izazivaju.
Većina nas nije tako mudra. U strahu od boli koju sa sobom problemi nose gotovo svi mi pokušavamo ih, u manjoj ili većoj mjeri, izbjeći. Odgađamo bavljenje njima u nadi da će nestati. Ignoriramo ih, zaboravljamo, pretvaramo se da ne postoje… Uzimamo lijekove ne bismo li ih lakše ignorirali, umrtvljujemo se i suzbijamo bol i emocije koje problemi u nama izazivaju. Obilazimo ih radije nego da se suočimo sa njima. Idemo linijom manjeg otpora. Pomećemo ih pod tepih…

Ta sklonost izbjegavanju problema i emocionalne patnje u temelju je svih ljudskih duševnih/mentalnih bolesti i poremećaja. Budući da svi mi i mamo tu sklonost, u većoj ili manjoj mjeri, možemo reći da je većina nas duševno bolesna odnosno da nitko nije posve duševno zdrav. Carl Jung rekao je :“Neuroza je uvijek nadomjestak za istinsku patnju.“

board-2433989_640Na kraju opet ne budemo pošteđeni patnje. Sama neuroza postane postane najveći problem. U skladu sa naučenim načinom funkcioniranja, mi često i tada još pokušavamo izmjeći i patnju i bol, nižući neurozu za neurozom.
Srećom, neki se ohrabre suočiti se sa vlastitim neurozama i počnu – najčešće uz pomoć psihoterapije – učiti kako podnijeti patnju i kako se nositi s problemima.

Kad izbjegavamo patnju koja proizlazi iz suočavanja s problemima, izbjegavamo i rast koji rješavanje tih problerma zahtijeva od nas. Upravo zato pri kroničnim duševnim bolestima ne rastemo, ostajemo na istom mjestu. Bez pomoći ljudski duh može klonuti i usahnuti.
Važno je da sebi i svojoj djeci usadimo spoznaju o tome kaliko je važno duhovno i mentalno zdravlje i kako ga njegovati. I sebi i djeci trebamo prenijeti poruku kako je patnja nužna i važna, kako se s problemima valja suočavati i kako je nužno iskustii bol koju sa sobom nose.

board-2433993_640Disciplina je pri tome naše najvažnije oruđe – sa njenim usvajanjem i pounutrivanjem kasnije dolaze i strpljenje i drugi načini koji nam pomažu da (od)trpimo bol izazvanu problemima i da ih uspješno svladamo i riješimo, i da pri tome rastemo i razvijamo se, bivamo snažniji. To znači da kad sebe i svoju djecu poučavamo disciplini i njih i sebe poučavamo i tome kako (od)trpjeti, ali i tome kako rasti.

Koja su to oruđa discipline koja nam pomažu da se prema problemima odnosimo konstruktivno?
To su: odgoda užitka, prihvaćanje odgovornosti, posvećenost istini i održavanje ravnoteže.

Više o tome u idućem članku…

Photos courtesy of Pixabay

ostavite svoj komentar