Zlostavljanje i zadirkivanje u školi

bully_600

U hodnicima, na igralištu, pod odmorima…

Vrlo često nismo svjesni činjenice da naša djeca imaju jedno lice kod kuće, a drugo lice pokazuju u školi, u vrtiću, za druženja sa svojim vršanjacima. Mila, draga i pristojna djeca kod kuće, znaju biti nemilosrdna, sitničava, osvetoljubiva, ljubomorna i dr. u školi, vrtiću…
U školi dijete usvaja znanja iz knjiga i za njih dobiva ocjene prema kojima je relativno lako znati kako se dijete nosi sa učenjem. S druge strane, dijete se nalazi u socijalnom okruženju i uči se odnosima. Ukoliko nije naglašeno problematično (agresivno, neposlušno i sl.) učitelji i nastavnici u većini slučajeva neće primijetiti ponašanje koje nije prihvatljivo. Zadirkivanje, izrugivanje, ogovaranje, neprihvaćanje i sl. ostaje neprimijećeno i nekažnjeno (za vrijeme odmora, u hodnicima, u kutovima, na igralištima, na putu do škole, u WC-ima…)
Promatrajte svoju djecu. Posebno u odnosu sa drugom djecom. Razgovarajte sa njima redovito i ozbiljno. Nije razgovor upitati ‘kako je bilo u školi’ i zadovoljiti se odgovorom ‘dobro’.
Pitajte: S kime si se družio/družila? Sa kime nikad ne razgovaraš u razredu? Zašto? Koji ti prijatelj ide na živce? Zašto? Često se družiš sa ovim prijateljem. Što ti se kod njega najviše sviđa?
Ako u razgovoru doznate da je vaše dijete promatralo zadirkivanje, izrugivanje (zlostavljanje), razgovarajte o tome. Upozorite ga/nju da i samo promatranje može predstavljati podršku zlostavljaču. Upozorite dijete da ne smije navijati ili pokazivati neki drugi vid podrške onome tko nekoga zlostavlja. Ohrabrite dijete da se obrati odraslima i da pomogne onima koji su žrtve zlostavljanja, djeci koju netko zadirkuje, vrijeđa, izruguje im se.
Motivirajte dijete da zlostavljanu djecu uključi u neke aktivnosti sa svojim vršanjacima koji nisu skloni zadirkivanju i zlostavljanju druge djece.
Ukoliko iz razgovora zaključite da je vaše dijete ono koje zadirkuje i zlostavlja drugu djecu, jasno mu/njoj dajte do znjanja što je to zlostavljanje i da takvo ponašanje nikada nije prihvatljivo. Djeca znaju reći ‘samo sam se šalio’. Upitajte dijete bi li voljelo da se netko tako šali na njegov račun. Utvrdite stroge granice ponašanja i kazne za prelazak preko njih (npr.oduzimanje nekih privilegija).
Važno je djetetu pokazati da zadirkivanje, vrijeđanje, isključivanje, ogovaranje i sl. nisu pravi načini za postizanje onoga što dijete želi.
Razgovarajte sa učiteljicom, razrednikom, školskim psihologom i sa drugim roditeljima. Samo zajedničkim naporima mogu se postići dobro rezultati. Ipak, roditeljska je uloga najodgovornija.

ostavite svoj komentar