Žudnja za hranom

food_swaps_thumb

Žudnja za hranom nije isto što i glad…

Žudnja za hranom uglavnom ima hormonalnu i psihološku pozadinu. Kod niskog nivoa serotonina (hormona koji utječe na raspoloženje i regulira unos ugljikohidrata) osjećamo se deprimirano, neraspoloženi smo i napeti. Mozak nam tada javlja potebu za jednostavnim ugljikohidratima. Radi se uglavnom o brzoj hrani (grickalice, pekarski proizvodi, slatkiši) bogatoj ugljikohidratima i masnoćama koje debljaju, a ne sadrže vrijedne nutrijente.
Žudnji se teško oduprijeti. Ona je poput ovisnosti. Obično žudimo za nekom određenom namirnicom (čokolada, čips, krafna). Ipak, treba se suzdržati i pokušati naći zamjenu za žuđenu hranu – neki integralni proizvod, orašaste plodove, suho voće i sl. što će nam podići razinu serotonina.

Znanstveno je dokazano zašto žudimo, za slatkim, posebno čokoladom. Konzumiranje čokolade potiče stvaranje hormona serotonina koji je odgovoran za osjećaj sreće i zadovoljstva, a mozak istodobno oslobađa endorfine koji djeluju umirujuće i smanjuju osjetljivost na bol. Taj učinak posebno je važan kod nervoze i PMS-a (predmenstrualnog sindroma) u žena koje se uzimanjem razumnih količina čokolade u tom razdoblju osjećaju osjetno bolje. Mnogi čokoladu s pravom nazivaju analgetikom za žene i afrodizijakom za muškarce.
Primjerice, štakori koje stavimo na dijetu i zatim im dozvolimo jesti biraju masnu hranu (prosječan unos kalorija iz masti povećavaju sa 35 na čak 60 posto).
Hrana bogata mastima i šećerom tjera mozak da proizvodi veliku količinu kemikalija za osjet koje uzrokuju ovisnost o drogama, neke od navedenih kemikalija su kortizol, dopamin, galanin i serotonin. Kroz određeno vrijeme, redovna konzumacija brze hrane može stvoriti disbalans u tim kemikalijama, što nas tjera da jedemo sve više i više kako bi povratili normalnu razinu.
Stres je moćan okidač napadaja želje za hranom. Sve emocije od dosade do anksioznosti mogu biti okidač, jer hormoni stresa ujedno dižu razine neuropeptida Y (supstance koja sudjeluje u regulaciji zaliha ugljikohidrata) i galanina. Galanin raste i tad su visoke razine estrogena uzrokovane topljenjem tjelesnih masti radi opskrbe energijom – zato je galanin visok u slučaju rigoroznih redukcijskih dijeta.

Kao što smo rekli, najčešće žudimo za slatkišima (iz navedenih razloga) i slanim grickalicama (često kod PMS-a jer oscilacije estrogena mogu poremetiti koncentraciju soli) i jednostavnim ugljikohidratima. Čokolada je na samom vrhu ljestvice. Čokolada je senzacionalna kombinacija masti, šećera, teksture, arome i drugih sastojaka koji potiču ovisnost.
Ovisnost o čokoladi može biti povezana i s nedostatkom magnezija. Savjetujemo da magnezij pokušate nadoknaditi konzumacijom namirnica koje sadže ovaj mineral u većim količinama (zeleno lisnato povrće, morski plodovi, sitna plava riba, orašasti plodovi, sjemenke, mahunarke, integralne namirnice. Slanim grickalicama treba reći ‘ne’. Pokušajte ih zamijeniti mliječnim proizvodima (npr. sirom).
Zbog povezanosti sa stresom svaki oblik relaksacije je dobrodošao (duboko disanje, joga, meditacija, šetnja, vježbanje, bilo što što vas opušta…). Osvještavanje iznutra najvažniji je korak ka zdravom življenju i zdravom odnosu prema hrani.
Vježba ili pak samo šetnja malo bržim korakom oslobađaju hormone zaslužne za osjećaj zadovoljstva i sreće. Zato je odlična stvar otići u šetnju kad se pojavi žudnja za hranom. Niste li u prilici otići u šetnju ili vježbati, pokušajte odvratiti misli od objekta žudnje – hrane. Nazovite nekoga, podsjetite se koliko ste nesretni zbog pretjerane kilaže, razmislite zašto i kada i što trebamo jesti… Treba izdržati. Već nakon 10-ak minuta žudnja će popustiti.
Neki autori savjetuju popuštanje u vidu uzimanja manjih količina žuđene hrane. Međutim, iskustva ne govore tome u prilog. Žudnja za hranom je poput ovisnosti – uvijek želimo više. Zato je najbolje u potpunosti se suzdržati. Svaki slijedeći puta biti će lakše.

_______________________________________________________________________________________________________

Moje iskustvo je također da je bolje uzeti malo nego ‘upamtiti’ žudnju koja, kada je nezadovoljena, samo raste. Kada probam namirnicu koji utako želim, obično shvatim da nema takav očarajavajući okus kakav su mi moje misli producirale. (Franka L.)

ostavite svoj komentar