Njegovo veličanstvo – bosiljak

Bosiljak je jednogodišnja ukrasna, začinska i ljekovita biljka aromatičnog mirisa. Pripada porodici usnjača. Porijeklom je iz Indije. Postoji pravo mnoštvo rituala i vjerovanja vezanih za bosiljak (od vjerovanja da štiti dušu, da pruža božansku zaštitu, da privlači novac i blagostanje…). Kao rijetko koja biljka bosiljak se spominje i u narodnoj poeziji i pričama. Osjetljiv je na niske temperature. Rijetko uspijeva u prirodi kao divlja biljka, uglavnom se kultivira. Uzgaja se u vrtovima i lončanicama, na prozorima kuhinja, na balkonima… Voli tla bogata humusom, osunčana mjesta i zaštićena od vjetra. Ne voli zalijevanje hladnom vodom.

Na temperaturi ispod 14°C prestaje rasti. Postoji mnogo vrsta bosiljka, od visokih grmova do niskih sorti s malim listovima. Najčešće viđamo zeleni bosiljak, a rjeđe ljubičasti i tamni. Ljubičasti bosiljak ima kovrčave listove i može se koristiti kao i zeleni. Tamni je bosiljak je povrtnica s nazubljenim listovima, srednje jakog okusa. Bosiljak cvjeta od lipnja do kolovoza. Budući cvjetovi bosiljka nemaju uporabnu vrijednost preporuča se rezanje gornjih dijelova biljke kako bi se potakao rast listova.

Bosiljak ubran u srpnju, u vrijeme cvatnje, ima veću ljekovitost od bosiljka ubranog u jesen.

Upotrebljava se svježe ubran i sasušen. Aroma je puno izraženija kod svježeg bosiljka. Isto tako, preporuča se ne obrađivati termički svježe listove nego ih dodavati jelima prije serviranja. Masnim jelima dodaje se radi lakše probave. Listovi bosiljka imaju slatkasto aromatičan miris i pomalo su oštrog, ali ugodnog okusa. Sadrže eterično ulje, tanin saponin i gorke tvari.

Osim što poboljšava okus i obogaćuje miris mnogim jelima, bosiljak povoljno utječe i na zdravlje organizma. Listovi bosiljka koriste se kao sredstvo protiv nadimanja, za jačanje želuca i poticanje teka, kod neuroze, psihičkih nemira i nesanice. Preporuča se uzimanje kod katara želuca, upale crijeva, kod trovanja želuca i crijeva, kod želučanih grčeva, povraćanja, nadutosti i začepljenja, lijenosti crijeva.

Pokazao se korisnim i kod plućnih bolesti. Uspješno se primjenjuje i kod bolesti mokraćnih organa, kod upale bubrega, katara mokraćnog mjehura ili bolnog mokrenja. Bosiljak se primjenjuje i kao sok za upale uha. Liječi bolesnu jetru, vodenu bolest i giht. U eteričnom ulju bosiljka ima estragola koji podsjeća na anis, linalola, cineola i drugih antiseptičkih sastojaka koji uništavaju štetne bakterije u hrani i sprječavaju njihov rast. Zbog toga se koristi kao prirodni konzervans.

Eterično ulje bosiljka koristi se u kozmetici i u raznim ljekovitim pripravcima za inhaliranje, kupanje, masažu, aromatiziranje prostorija. Često ga nalazimo u tradicionalnoj talijanskoj kuhinji. Dodaje se juhama, u macima, salatama, preljevima, mesu, ribi, plodovima mora, jajima, tjestenini, pizzama.

Uzgoj bosiljka u vlastitom domu

Želite li uživati u svježem bosiljku cijele godine, u proljeće ga posijte u mješavinu zemlje i pijeska i obilno zalijte.  Ne treba ga pokriti zemljom jer klija na svjetlu. Posudu s biljkom preporuča se držati na osunčanom mjestu.
Zalijevati ga treba nešto češće nego ostale sobne biljke. Ne preporuča se iznošenje prije nego zatopli. 

Čuvanje bosiljka
Listovi bosiljka mogu se posušiti u vezicama, na tamnom i prozračnom mjestu. Kad su posušeni treba ih spremiti u dobro zatvorenu ambalažu i držati na tamnom mjestu jer je sklon hlapljenju na svjetlosti. Svježi listovi mogu se i  usitniti, izmiješati s maslinovim uljem i vodom u pastu koja se potom može zamrznuti u malim posudicama.  Listovi bosiljka mogu se i jednostavno zamrznuti u plastičnoj vrećici. 

Photos courtesy of Pixabay