Kako roditelj može pomoći djetetu oko pravilne prehrane

Primjerom prije svega. Ako se roditelj bori s viškom kilograma i ima loše prehrambene navike teško će dijete usmjeriti prema zdravim izborima. Ali može postati djetetov partner u promjeni. Roditelj i dijete mogu zajednički odlučiti što poduzeti, međusobno se poticati i ohrabrivati.

Za početak možete pokušati:

  • imati 5 obroka ili 3 obroka, te ne jesti između obroka,
  • za vrijeme jela ne činiti ništa drugo – ne čitati knjigu, ne gledati televiziju ili drugo,
  • jesti barem jedan obrok zajedno,
  • piti dovoljnu količinu vode svakog dana,
  • zajedno s djetetom provesti neko vrijeme na zraku (u brzoj šetnji ili ga otpratiti na trening, za to vrijeme konstruktivno provesti vrijeme šetajući… Ako je dijete dovoljno veliko da ga ne trebamo više nigdje pratiti, organizirati samostalno svoju tjelesnu aktivnost, pozovati i dijete da nam se priključi; jasno dati do znanja da želimo mijenjati dosadašnji obrazac ponašanja kod sebe i da to očekujemo i od njega, radi toga što ga volimo i što mu želimo dobro),
  • ograničiti vrijeme gledanja u ekran (odrediti koliko vremena nam se čini prihvatiljivim za tv ili računalo ili igrice na mobitelu. napisati zajedno s djetetom aktivnosti između obroka. Između aktivnosti predvidjeti i vrijeme za igru, opuštanje, zabavu, ali bez hrane. Vrijeme obroka je vrijeme za hranu),
  • razgovarati s djecom o svojim osjećajima (krenemo prvo mi: Danas mi je bilo neugodno u plavoj haljini jer mi je pretijesna. / Bole me noge dok se penjem uz stepenice. /Tek sam pojela ručak, a još uvijek želim nešto jesti. Teško mi je izdržati do slijedećeg obroka. /Kako si ti?),

Nakon ovakvog dijeljenja emocija, možemo očekivati da ćemo s vremenom dobiti isto zauzvrat. Budimo strpljivi i radimo na svojim urednim prehrambenim navikama. Pokazujmo primjerom kako ispravno jesti, kretati se, biti aktivni , uvedimo obroke u naše dane i ispustimo grickanja (čak i zdrave hrane) između njih. Budimo dosljedni. Tako će naše dijete s vremenom uvidjeti i prihvatiti nove obrasce ponašanja prema hrani.

Ne možemo mijenjati kod djeteta ono što nismo sami spremni promijeniti.

Ivana Grabar, prof. pedagogije,
integrativni gestalt terapeut
www.osobniterapeut.com

Photo courtesy of Pixabay

ostavite svoj komentar