Kako započeti i voditi razgovor
- Datum objave:
- Komentara:
- Ispišite članak
Jedan od najčešćih strahova je onaj od javnog nastupa, a često nas muči i strah od započinjanja
razgovora. Ti strahovi mogu nas priječiti da upoznamo nove ljude i iskoristimo prilike za osobni rast i razvoj.
Dobra je vijest da ti strahovi mogu biti prevladani dobrom pripremom i vježbom.
Razgovor bi trebao biti dvosmjeran, što znači da govorimo i slušamo podjednako (ili više slušamo nego što govorimo, ne obratno).
Postoji mnogo dobrih pokretača razgovora koje možemo iskoristiti u situacijama upoznavanja i/ili započinjanja razgovora.
Predstavljanje sebe drugoj osobi
Pri prvom susretu primjereno je predstaviti se drugoj osobi, reći svoje ime i, ovisno o okolnostima, druge pojedinosti o sebi. Npr. u poslovnom okruženju primjereno je reći gdje radimo, na kojim poslovima, zašto smo tu. U privatnom okruženju možemo reći zašto smo tu, u kojem smo odnosu s domaćinima ili osobama koje su tu, od kuda smo, gdje živimo i slično.
Upoznavanje druge strane
Nakon što smo predstavili sebe drugu osobu možemo pitati za njeno ime/prezime, što ju je dovelo tu, poznaje li domaćina ili nekoga od gostiju, u kojem su odnosu. Pri tome je važno da ne postavljati pitanja ukočeno, policijski, već ležerno, s prirodnom i opuštenom znatiželjom. Naš govor tijela trebao bi biti u suglasju s našim riječima. Dodatni poticaj za razgovor s nekim mogu biti i dodatna pitanja o nekoj temi no, savjetujemo ne postavljati previše pitanja zaredom, niti govoriti previše o sebi (dopustiti sugovorniku da pita ono što ga zanima).
U prvom kontaktu pitanja koja postavljamo sugovorniku ne trebaju biti duboka i krajnje smislena, ljudi načelno vole kad je netko zainteresiran za njih i kad osjete da je to iskreno, s dobrim namjerama, skloni su otvoriti se komunikaciji.
Što kad sugovornik nije zainteresiran?
Najbolji početak razgovora obično je jednostavan. Postavljanje pitanja način je kojima signaliziramo sugovorniku da smo prijateljski raspoloženi i zainteresirani za interakciju. Takozvani “small talk” samo je uvod u zanimljivije i dublje razgovore koji dolazi nakon što se obje strane opuste. Uobičajeno je na prvo pitanje dobiti samo kratak odgovor tipa “da” ili “ne” no, to ne mora značiti da osoba ne želi razgovarati s nama. I druga strana treba malo (ili malo više) vremena da se procijeni situaciju i opusti se. Postoje ljudi koji lako započinju komunicirati i oni drugi kojima to ide malo teže.
Sasvim je drugi slučaj kada sugovornik nakon nekoliko otvorenih pitanja i dalje odgovara kratko i nezainteresirano. Tada je obično najbolje zahvaliti se na dotadašnjoj interakciji i nastaviti dalje.
Osim na riječi pozornost valja obratiti i na neverbalni govor (znakove) – govor tijela i ton glasa druge strane. Tada možemo “čuti” i ono što nije izrečeno.
Odvraća li sugovornik pogled od nas, osvrće se okolo, pocupkuje, govori ispod glasa i slično – najvjerojatnije želi prekinuti razgovor. To ne treba uzeti osobno jer vjerojatno i nema veze s nama. Druga osoba možda nije raspoložena za društvenu interakciju, možda je u mislima negdje drugdje, možda je sramežljiva ili drugo. Nebrojeno je puno mogućih razloga takvom ponašanju.
Snaga osmijeha
Izrazi lica tijekom razgovora odražava naše unutrašnje stanje. Osmijeh, iskren i srdačan – čini čuda. Nasmiješeni, topli ljudi privlače druge ljude, ozbiljni i mrki odbijaju nas. Iskoristite svoj osmijeh u interakciji s drugim.
Evo kako je najbolje ostvariti ravnotežu u razgovoru u nekoliko koraka:
- Prilikom upoznavanja pokazati entuzijazam prema drugoj osobi, uz ljubazan osmijeh ili kompliment
- Postaviti iskreno, po mogućnosti otvoreno pitanje
- Postaviti dodatno pitanje vezano za temu
- Podijeliti nešto o sebi što je povezano s onim što je sugovornik rekao
- Pričekati da sugovornik reagira i sukladno tome nastaviti interakciju ili se zahvaliti na dosadašnjoj
Kada ovaj ciklus završi, a s druge strane postoji interes za nastavkom komunikacije, krećemo ispočetka, s novom temom ili produbljujemo započetu temu.
Teme koje treba izbjegavati pri prvom razgovoru
Načelno, u provom razgovoru ne bi trebali pokretati teme koje se odnose na:
- politički svjetonazor
- religijska ili vjerska pitanja
- odgoj
- intimu i intimne odnose
- osobne financije
- bolest, ozljedu, gubitak, invaliditet ili slično
- određenu društvenu skupinu (prema spolu, nacionalnosti, vjerskoj pripadnosti, boji kože ili sličnom)
Ove i slične teme sigurnije je izbjegavati kada se tek upoznajemo s nekim. Iznimke su slučajevi kada smo, na primjer, na skupu osoba koje su upravo preboljele neku tešku bolest ili skupu osoba koje zagovaraju neku javnu politiku i slično. Tada se razgovor o navedenim temama očekuje i opravdan je. Svaku je situaciju potrebno posebno procijeniti.
Osnove dobrog ponašanja koji se odnose na svaku interakciju s drugima možemo sažeti u ovih nekoliko pravila:
- ne prekidati drugog dok ne završi
- ne ispravljati gramatiku i način izražavanja kod drugoga
- ne hvalisati se vlastitim postignućima i previše govoriti o sebi
- ne raditi ništa drugo dok razgovaraš s drugim (provjeravati mobitel, osvrtati se, lupkati nogom i sl.)
- izbjegavati neprikladan tjelesni kontakt (previše čvrst stisak ruke, jako tapšanje, dodirivanje koje se može krivo protumačiti npr. po glavi, po stražnjici, po grudima i sl.)
- provjeravati sa sugovornikom je li mu nešto prihvatljivo, ugodno, zanimljivo i sl. (npr. mjesto na kojem razgovaramo, tema, razina buke i sl.)
- drugoj strani obraćati se ljubazno i dobronamjerno (kao što volimo da se drugi ponašaju prema nama);
Image by Franz P. Sauerteig from Pixabay
ostavite svoj komentar