Odgoj na sjevernoeuropski način

U jednom bi tekstu teško bilo nabrojati sve karakteristike odgoja koji prakticira većina roditelja u  Danskoj, Nizozemskoj i njima susjednim zemljama i zato ćemo nabrojati samo one najvažnije.  

Nepobitna je činjenica da su roditelji iz tih zemalja opušteniji i zadovoljniji, djeca također. Ona su u prosjeku i samostalnija i odgovornija u odnosu na našu.  

Neka od značajki njihova odgoja su:

Dijete nije centar obitelji nego dio obitelji

Međusobno uvažavanje između roditelja i djece osigurava se zajedničkim postavljanjem pravila i granica. Kad djeca razgovaraju s roditeljima o obiteljskim pravilima i sudjeluju u njihovu kreiranju dobivaju osjećaj uvažavanja, a  istovremeno dobivaju i jači osjećaj odgovornosti za njihovo ispunjavanje odnosno pridržavanje. Umjesto rečenice „zato što ja to tako kažem“ ovi roditelji češće kažu „dogovorili smo da…“. Psihološki učinak je bitno drugačiji.

Jednostavnost življenja

Većina roditelja iz Danske ili Nizozemske ne radi strku od slobodnog vremena, dječjeg rođendana, izleta u prirodu ili odlaska u kino, da ne spominjemo odjeću, igračke i drugo. Djeca se slobodno igraju (uglavnom sami smišljaju igre), roditelji im daju poticaj i uključuju se spontano i s voljom, ne previše.  Puštaju djecu da se zaprljaju, povrijede, smoče, da im je hladno (kad odbiju ponijeti jaknu), jednom riječju da osjete posljedice svojih izbora i uče iz tog iskustva (drugi puta sigurno će ponijeti jaknu).

Važnost igre

Kroz igru dijete vježba život. Treba poticati slobodnu igru, zajedničke aktivnosti s drugom djecom, na otvorenom, bez previše rekvizita i uplitanja odraslih.

Odgovornost i sloboda

S odrastanjem dijete sve više toga zna i može i kako dobiva više slobode, dobiva i više odgovornosti (u skladu s dobi). Sve ono što može dijete radi samostalno, potiče ga se na to, dopušta mu se i da griješi. Na taj način djeca postaju samostalna i jačaju samopoštovanje.    

Dijete nije roditeljski produžetak

Dijete nije tu kako bi ostvarilo roditeljske neostvarene ambicije i snove. Ono je osoba za sebe, sa svojim talentima, idejama i snovima. Tu individualnost treba poticati i njegovati.  

Osobni/roditeljski primjer

Djeca puno više uče iz onoga što vide nego iz onoga što im govorimo, što čuju. Zato roditelj treba primjerom pokazati da živi vrijednosti koje propagira, od zajedništva, ljubaznosti, rada na sebi, učenja, slobodnog vremena, rada ili drugog.

Briga o sebi i briga o drugima

Ove dvije brige ne moraju biti  suprotstavljene jedna drugoj. Tek onaj tko brine o sebi može dobro brinuti i o drugome, bez osjećaja žrtvovanja ili pak krivnje, kao što je to čest slučaj u našem podneblju. Roditelj koji brine o sebi primjer je djetetu koji pokazuje da je briga o sebi važna, da u nju treba ulagati napor i vrijeme. Da bi dobro brinuo o drugome važno je da odmoriš, da uzmeš vrijeme za sebe kad je potrebno i, što je jako važno, zbog toga nemaš grižnju savjesti.

Druženje i zajednički obroci

Premda vrsta hrane i njen kulinarski aspekt nemaju veliki značaj u sjevernoeuropskim zemljama, druženja za stolom prilika su za razmjenu emocija, iskazivanje privrženosti, smijeh, bliskost. Barem jedan obrok u danu važno je podijeliti za istim stolom, u pozitivnom ozračju.  Pri tom nije važno toliko što se jede, koliko to da se to čini u zajedništvu, da se dijeli, razgovara, povezuje.

Image by Tim Kraaijvanger from Pixabay
Image by Gordon Johnson from Pixabay