Polazak u vrtić

Odvajanje djeteta od roditelja, naročito od majke, zna biti vrlo stresno za cijelu obitelj. Najčešće se radi o polasku djeteta u jaslice ili u vrtić. Roditelji se izjedaju pitanjima je li možda prerano za polazak u vrtić (ako se radi o polasku prije treće godine djetetova života), hoće li dijete biti zadovoljno i sretno, hoće li mu biti pružena adekvatna briga i njega, hoće li u grupi biti previše mališana, hoće li se češće razbolijevati itd itd.

S druge strane i dijete ima svoje dvojbe i strahove – strah od odvajanja od obitelji, strah od nepoznatih osoba, od nepoznate sredine, druge djece…

Relativno mali broj djece brzo i bezbolno prihvati svakodnevne odlaske u vrtić ili jaslice. Ponekad se to dogodi no, i to može biti samo privremeno. Ima puno primjera djece koja jedva dočekaju odlazak, tjedan-dva uživaju u novim aktivnostima, novom okruženju i nakon toga više jednostavno ne žele odlaziti u vrtić. Takva djeca izvor su čuđenja i nevjerice roditelja jer im nije jasno što se to dogodilo i od kuda ta promjena kod njihova mališana. Jednostavno, radi se o komunikativnom i znatiželjnom djetetu koje je željelo isprobati nešto novo, a kad je iskusilo sve što ga je zanimalo, želi natrag u svoju svakodnevicu.

Druga su priča dječica koju viđamo na hodniku s roditeljem koji čuči uz njih i pokušava zaustaviti potoke suza, utješiti dijete raznoraznim uvjeravanjima i obećanjima (mama će brzo doći, vidjet ćeš bit će ti lijepo, hajde, samo polako…).

Neki od tih mališana smire se i prihvate polazak u vrtić nakon nekog vremena, neki danima i mjesecima iscrpljuju sebe i svoje roditelje. Ova situacija jako je sresna kako za dijete, tako i za roditelja. Nije lako izvlačiti svoju ruku iz ručice koja grčevito vuče stišće i slušati plač i molbe da ga ne ostavljate. Teško je nakon toga mirno  otići na posao, a zapravo cijeli dan vrtjeti u glavi taj tužan rastanak. Mnogi roditelji bude sa s grčem u želucu i već po buđenju proživljavaju u sebi predstojeće jutro i odlazak u vrtić.

Postoje djeca koja vrtić nikada ne prihvate. Dio njih pomiri se sa situacijom i „odradi“ boravak. Tijekom boravka u vrtiću povučeni su, tihi, često odvojeni od druge djece, čekaju da se na vratima sobe pojave mama ili tata. Dio djece iz dana u dan negoduje, demonstrira odbijanje i prkosi, odugovlači sa spremanjem, ljuti se. Radi se o otprilike 5% dječje populacije. Većina djece s vremenom prihvati vrtić i što su stariji njihov interes s „teta“ (odgajateljica), prelazi na njihove vršnjake i sve više uživaju u zajedničkim aktivnostima.

Roditelji čije dijete treba poći u vrtić imaju prilike pročitati puno materijala na tu temu. Ono o čemu sam premalo piše i čita  stav je roditelja o vrtiću. Naime, ukoliko roditelj osjeća strah, ima grižnju savjesti zbog toga što dijete šalje u vrtić, ako ima općenito negativan stav prema vrtiću dijete osjeća roditeljski otpor. Djeca su poput lakmus papira. Ona prepoznaju (osjete) naš strah i dvojbe i onda kad ga upakiramoi u lijepu odgojnu priču i pravimo se da smo dobro.

Obiteljski razgovori, međusobna došaptavanja, neoprezno i lakoumno glasno kritiziranje rada odgajateljica, djece iz grupe vašeg djeteta i sl. – sve to dijete čuje i vidi. Zato je važno da roditelj prije nego krene s pripremama djeteta – pripremi sebe.
Važno je posložiti svoje prioritete i osvijestiti razloge zašto je odlazak u vrtić najbolja opcija za dijete. Važno je da smo iskreni prema sebi i da “svoju priču” najprije “prodamo” sebi samima.

Za boravka u vrtiću dijete je u toplom i djeci prilagođenom prostoru, ima redovite i uravnotežene obroke, niz sadržaja, kvalitetno ispunjeno vrijeme, vrijeme za odmor, izlazak na svježi zrak, društvo vršnjaka i nadzor od strane osoba koje su educirane za brigu o djeci. Djeca se u grupi socijaliziraju, uče uvažavati drugu djecu, samostalno jesti, pospremati igračke i krevetiće, dijeliti, uključivati se, komunicirati, igrati se i kreativno izražavati, uče se strpljivosti i discipliniranosti…

Jedan od čestih problema kod djece je popodnevni odmor – spavanje. Ima dosta djece koja spavanju pružaju veliki otpor i navode ga kao jedan od razloga zašto ne žele poći u vrtić. Popodnevni odmor djeci je neophodan ili, u najmanju ruku, blagotvoran. Dijete uči umiriti se, samostalno zaspati, bez poslijepodnevnih kriza izdrži do večernjih sati, manje je nervozno i razdražljivo. Nije li bilo divno  kad roditelj stavi dijete u krevetić, poljubi ga i zaželi mu laku noć, a ono mirno i bez problema zaspe? Zašto onda ne dopustiti djetetu da takvo što nauči? Vrtić je idealna prilika za to. Osim toga, za okorjele nespavače uvijek ima rješenja u vidu odlaska u neku drugu grupu ili u prostoriju za nespavače, ili jednostavno, odmor uz čitanje ili prelistavanje slikovnica.

Tu je i problem obroka. Djeca vole imati izbor i izvoljevati. Kod kuće im to najčešće i omogućavamo. Ok, nećeš vode, evo soka, nećeš riže, evo krumpirića… Poznato? Vrtički meniji primjer su uravnotežene, ukusne i zdrave prehrane koju  priznajmo, velika većina obitelji ne prakticira.

U vrtiću nema prisile oko jela. U društvu je slađe, a kad je riječ o okorijelom nejelcu kod kojeg odgajatelj pribjegnava metodi nagovaranja i uvjeravanja, ne treba se oko toga zabrinjavati. Neka će se djeca požaliti roditelju da ih je „teta“ tjerala da jede na silu i sl. Ne treba previše brzo donositi zaključke i odobravati djetetovu ljutnju. Dobro je uzeti u obzir djetetovu pritužbu, razgovarati s njime o tome što je bilo za jelo, zašto nije htjelo jesti i reći da ćete porazgovarati s o tome i s odgajateljicom. Šteta je propustiti priliku da dijete nauči jesti raznoliku hranu i isprobavati nove okuse.

Ono roditelji koji imaju tu  mogućnost mogu povremeno ostavljati dijete na brigu članovima šire obitelji, a tu su i brojne igraonice gdje se dijete može polako privikavati na ideju da koji sat provede u novoj sredini i među raznom djecom i pod nadzorom neke nove osobe.

Što je roditelj mirniji i dijete osjeti njegov pozitivan stav prema vrtiću i ono će biti mirnije. Život zahtijeva određenu razinu discipline i prihvaćanja onog što ne možemo promijeniti. Roditelj koji svoje dijete opremi tim resursima za život – napravio je dobar posao.

Photo courtesy of Pixabay

ostavite svoj komentar