Razgovor

Ne prekratak, ne predug, kvalitetan razgovor prakticiramo rijetko. Živimo ubrzano, zatrpani mnoštvom informacija, poslova, obaveza… Naš životni ritam odražava se na sve što radimo pa tako i na naše odnose s drugima. Nažalost, ti su odnosi sve površniji jer za one dublje treba imati vremena i ulagati trud, a tko si to danas može priuštiti?

Celeste Headlee duhovito je, pametno i u relativno kratkom vremenu opisala dobru komunikaciju odnosno razgovor.

Svoje predavanje počinje temom kako svaki razgovor ima potencijal da se pretvori u raspravu i sukob u kojem svatko brani svoje uvjerenje i ne sluša onog drugoga.

Politika, vjera, odgoj, hrana, izbor partnera, mjesto stanovanja, klimatske promjene, bilo koja tema povod je za žučne rasprave koje obično ne rezultiraju nekim posebnim zaključkom i mogu se nastavljati unedogled.

Ravnoteža između govorenja i slušanja vrlo je važan dio razgovora. Neravnoteži uvelike pridonosi i suvremena tehnologija. Npr. mladi će ljudi danas radije komunicirati putem poruka nego licem u lice. Zato su skloniji tijekom ne gledati drugu osobu u oči, teže se koncentriraju na slušanje, prekidaju razgovor i sl.

Možemo li kvalitetno komunicirati s osobama s kojima nemamo zajedničkih tema ili s osobama s kojima se ne slažemo na osobnoj razini? Odgovor je potvrdan.

Više-manje, svi znamo da osobu koja nam se obrać

a trebamo gledati u oči, kimati glavom, potvrđivati i sl. Onome tko sugovornika uistinu sluša (aktivni slušač) to dolazi jednostavno, samo od sebe. kad je naša pažnja usmjerena prema sugovorniku, povezujemo se s tom osobom i pokušavamo čuti i razumjeti. Tada se ne dosađujemo već učimo, inspiriramo se, čujemo, razumijemo.

Za dobar razgovor važno je sljedeće:

Biti tu i sada i ne raditi ništa drugo
Zaboraviti “multitasking”. Biti tu i sada. Ne misliti na nešto drugo. Ugasiti uređaje. Usredotočiti se na sugovornika.
Ako ne želite razgovor, onda ne razgovarajte.

Izbjegavati propovijedanje/pametovanje
Ne koristiti razgovor kako bi izrazili svoje mišljenje. Pametovanje je dosadno. Iz svakog se razgovora može nešto naučiti, svaki sugovornik zna nešto što mi ne znamo, svaka osoba ima nešto što niti jedna druga nema. Svoje mišljenje privremeno valja ostaviti po strani i usredotočiti se na slušanje. Previše često događa se da, dok jedna strana govori, druga ne sluša nego priprema svoj odgovor. Zato ne čudi da su nesporazumi u najvećem broju slučajeva posljedica toga što ne umijemo slušati.

Postavljanje otvorenih pitanja
Važno je postavljati otvorena pitanja jer potiču razgovor i otvaranje druge strane. Pitamo li npr. sugovornika „Jesi li bio tužan?“. Odgovor će najvjerojatnije biti samo „da“ ili „ne“. S druge strane, upitamo li „Kako si se tada osjećao?“ ostavljamo sugovorniku više mogućnosti za potpuniji, zanimljiviji odgovor, onaj iz kojeg ćemo doznati puno više…

“Go with a flow”
Dok druga osoba govori nama dolaze svakakve misli. Treba ih pustiti da dođu i odu, ne zadržavati se na njima.

Iskrenost 
Ako nešto ne znamo u redu je da to priznamo. Normalno je nešto ne znati.  Važno je da smo autentični, ni više, ni manje od toga.

Ljubaznost
Korištenjem ugodnih riječi i ljubaznim gestama stvaramo pozitivno ozračje i lijepe osjećaje kod druge strane, a osjećaj koji imamo u društvu s drugom osobom – najvažniji je.

Uspoređivanje
Ne valja uspoređivati iskustvo koje nam naš sugovornik prepričava s nekim našim. Nikada iskustva nisu ista i nije u redu sugovorniku oduzimati taj doživljaj svojom pričom. Razgovor nije prilika za samopromociju.

Ponavljanje
Treba izbjegavati ponavljanje što često činimo u razgovorima na poslu, s djecom, kada želimo nešto naglasiti…

Izbjegavati nepotrebno detaljiziranje
Ljude uglavnom ne zanimaju točni datumi, godine, imena, brojevi…  Treba izbjegavati ono što nije važno za razgovor.

Slušanje
Aktivno slušanje je najvažnije i najteže jer radije govorimo nego slušamo. Dok govorimo imamo osjećaj kontrole, mi određujemo temu, mi smo u centru pažnje. Pažljivo slušanje je zahtjevno – zahtijeva trud i energiju. Lako gubimo pažnju ako nismo naučeni slušati. Bez pažnje prema onome što sugovornik govori nema razgovora, a bez razgovora nema razumijevanja.

Manje je više
Duhovita je usporedba dobrog razgovora s mini-suknjom: dovoljno kratka da zadrži pažnju , a dovoljno dugačka da pokrije što treba.
Razgovor podrazumijeva zanimanje za drugu osobu. Držati usta zatvorena, um otvoren i spreman da se zadivi, iznenadi, uči… Nećete ostati razočarani. Nikad.
Uživajte u razgovoru!

Photos courtesy of Pixabay

Poslušajte i pogledajte jedan zanimljiv pogled na dobar razgovor!