Zašto gubitak boli?

Gubitak je nešto s čime se uglavnom teško nosimo. Bilo da je riječ o gubitku posla, prebivališta, partnera, prijatelja…

Kada se promijeni naša svakodnevica, kada nam odjednom više nije dostupno ono što želimo, na što smo “navikli” – ne znamo što učiniti, odnosno kako se s time nositi. S obzirom na to da nam je to bilo te i dalje jest važan dio našega života, nešto kroz što se ostvarujemo, zahtjevno je prihvatiti da mi više nismo u toj istoj ulozi (zaposlenika/ice, partnera/ice, prijatelja/ice itd.) na željeni način.

Patimo radi gubitka jer vjerujemo da smo se uz to nešto/nekog osjećali dobro i zadovoljno pa može biti poprilično zbunjujuće i izazovno tražiti nove načine kako bismo se ponovo osjećali dobro i sretno. No, kad prestane jedan način života, istovremeno počinje drugi način. Bez unaprijed danih detaljnih smjernica. Pritom, često samo znamo što ne želimo i da želimo biti O.K.

Ali kako ću se sada ponašati, kada mi nije dostupno ono što želim i poznajem?

Planning, Plan, Adjusting, Aspirations

Ovdje nastupa naša kreativnost… Tu smo i međusobno slični, a opet toliko različiti… Tako će se neki možda ljutiti, možda negirati ono što čujem/vidim, možda se žaliti, možda pisati o tome, možda crtati o tome, trčati, vikati, družiti se, razgovarati, tražiti nešto novo…

Važno je da radimo ono za što primjećujemo nam pomaže da budemo bolje, ali da pritom vodimo računa da nije na štetu drugih. Istovremeno, bilo bi dobro da se zapitamo je li to dugoročno i na našu štetu, odnosno je li riječ samo o kratkoročnom zadovoljstvu s (izglednim) lošim posljedicama po nas.

Kojim smjernicama sada idete (kako biste brinuli o sebi)? Jeste li zadovoljni istima? Što (ne)želite? Koje uvjerenje stoji u pozadini vašeg smjera i vašeg (ne)zadovoljstva?

Napisala: Lucija Hajduković

Tekst preuzet s portala Krugova, Centra za edukaciju, savjetovanje i humanitarno djelovanje

Photos courtesy of Pixabay

ostavite svoj komentar