Ne samo vožnja – stvaranje odnosa

Sve češće vidimo roditelje koji guraju kolica, a oči im nisu na djetetu nego na ekranu. Mobitel u ruci, pogled prema dolje. Naizgled ništa strašno – dijete spava, šetnja teče… Ali ono što propuštamo su dragocjene prilike za kontakt, sigurnost i razvoj.

Pogled u oči – više od geste

Djeca, pa i ona najmanja, traže pogled. Kad ih pogledate i osmjehnete im se, njihova lica svijetle. Taj pogled uči ih da su važna, viđena i voljena. To je temelj samopouzdanja.

Razgovor – čak i kad ne mogu još govoriti

Dijete u kolicima sluša vaš glas, uči jezik, osjeća vaš ton. Svaka rečenica poput “Vidi drvo!”, “Čuješ li ptičicu?” stvara temelje za govorni razvoj i emocionalnu bliskost.

Kad pogledamo u mobitel, dijete nas gubi na kratko – ali često

Ako svakih nekoliko minuta provjerimo poruke, propuštamo sitne, ali važne trenutke učenja i povezivanja. Djeca osjećaju kad nismo stvarno prisutni – iako su mala, njihova osjetila su nevjerojatno osjetljiva na našu pažnju (ili njezin izostanak).

Što možemo učiniti?

  • ugasimo obavijesti tijekom šetnje – svijet može pričekati
  • posvetimo se razgovoru, pjevušimo ili samo zajedno promatrajmo svijet oko sebe
  • pogledajmo dijete, osmjehnimo mu se, pitajmo ga što vidi
  • uživajmo u ritmu koraka i u vezi koja se u tim trenucima tiho gradi

Šetnje su više od fizičke aktivnosti. One su emocionalna staza bliskosti. I ne treba nam nikakav ekran da je prijeđemo – samo pažnja.

Image by tookapic from Pixabay

ostavite svoj komentar