Cijena za ogrlicu

U trgovinu sa nakitom uđe malena djevojčica.

„U izlogu sam vidjela ogrlicu kakvu bih željela kupiti svojoj sestri.“ – reče i pokaza na tirkiznu oglicu.
„Koliko novaca imaš djevojčice?“ – upita trgovac.
Djevojčica se podigne na prste i na pult stavi novčanik sa nekoliko novčića i ponešto sitnica poput školjke, figurice i sl, te reče: “Hoće li to biti dovoljno? Htjela bih svojoj sestri kupiti poklon. Otkako nema mame ona se brine za mene i htjela bih jo j nekako zahvaliti. Znate, ova ogrlica iste je boje kao i njezine oči. Mislim da bi joj se jako svidjela.“
Trgovac se nasmiješi, pospremi ogrlicu u poklon-kutijicu i pruži ju djevojčici.
„Siguran sam da će joj se dopasti.“ – reče.
Djevojčica presretna zahvali i izjuri iz trgovine.
Sutrada nu trgovinu uđe mlada žena tirkiznih očiju.
„Oprostite, zanima me je li ova ogrlica kupljena u vašoj trgovini“ – upita.
„Da, gospođice.“ – reče trgovac.
„Koliko je koštala?“ – upita mlada žena.
„Bojm se da vam to ne mogu reći.“- reče trgovac.
„Moja sestra nije mogla platiti ovu oglicu, znam da nema toliko novaca. Morat ću vam je vratiti.“- reče djevojka.
„Vaša je sestra platila najveću cijenu za ogrlicu – dala je sve što je imala.“