Konvencionalna ili narodna medicina?

Sve veći broj ljudi okreće se nekom obliku prirodnog liječenja.

Biljni su ljekovi važan dio tradicije svih svjetskih kultura, uključujući i našu. Usprkos strelovitom napretku medicine,  Povratak prirodi i organskoj prehrani alternativa je industrijski proizvedenim lijekovima i hrani. Povjerenje ljudi u biljne ljekove nije bez osnove. Znanstveno je do sada istraženo djelovanje stotinjak biljaka, a u svijetu se trenutačno koristi oko 35.000 ljekovitih biljaka.

 Iako mnogi ljudi imaju veliko povjerenje u djelotvornost biljnih ljekova, to nije uvijek opravdano.

Napisano je mnoštvo studija, no još uvijek nisu i još dugo neće biti potvrđena ili opovrgnuta ljekovita svojstva većine biljaka koje koristimo kao ljekovite. Činjenica je da se i sve više liječnika, posebice u zemljama Europske unije, okreće tradicionalnim načinima liječenja i da sve veći broj liječnika kombinira klasičnu medicinu sa tradicionalnom. Iako mnogi ljudi imaju veliko povjerenje u djelotvornost biljnih ljekova, to nije uvijek opravdano. Razlike u kvaliteti su velike i nije ih lako prepoznati. Biljni materijal može može biti azijskog, europskog ili nekog drugog podrijetla, može izrasti na plodnom ili pak na tlu koje je siromašno hranjivim tvarima, a može, u najgorem slučaju, izrasti i na tlu onečišćenom pesticidima ili nekim drugim zagađivačem tla.

Konvnencionalna medicina je najučinkovitija kada u tijelu postoji lokalni poremećaj.

Najvažnija razlika između kemijskih i biljnih preprarata jest u njihovim svojstvima: u biljnom lijeku ne djeluje samo jedna molekula, nego mješavine nekoliko različitih tvari, među kojima su i one o kojima još nemamo pravih saznanja. Konvnencionalna medicina je najučinkovitija kada u tijelu postoji lokalni poremećaj, s jednim uzrokom (poput salmoneloze ili neke druge bakterijske bolesti). Biljni pripraci se, međutim, usmjeravaju na cjelokupan organizam, a ne na pojedine bakterije ili viruse. Zato je njihov učinak teško mjeriti. I to je jedan od razloga zašto biljni preparati uglavnom zakazuju kada ih se vrednuje prema kriterijima tradicionalne medicine.

Biljna ljekarna pomaže i kod subjektivnog poremećaja zdravlja.

Prednosti prirodnog liječenja izrazite su kod poremećene samoregulacije tijela, kod kroničnih upalnih procesa ili u slučajevima narušenog imunološkog sustava. Biljna ljekarna pomaže i kod subjektivnog poremećaja zdravlja kao što su:prehlada, nesanica, želučano-crijevne tegobe, klimakterijske tegobe i sl. To su stanja kod kojih klinička slika ne pokazuje jasnu granicu između stanja bolesti i zdravlja. Primjećeno je također da se pacijenti koji uzimaju biljne preparate strože drže uputa o uzimanju lijeka.

Nuspojave su kod biljnih lijekova relativno rijetke, a može se pojaviti i interakcija sa drugim ljekovima. Stoga pacijenti svojim liječnicima ne bi smjeli prešutjeti uzimanje biljnih preparata. Istovremeno uzimanje otežava otkrivanje učinkovitosti kako biljnih tako i sintetskih lijekova. Svakako treba izbjegavati uzimanje prevelikih i vrlo često nepotrebnih količina sintetičkih lijekova i treba pomoć potražiti u prirodi. To treba činiti oprezno, upućeno i s mjerom.

Jedan je skeptični čitatelj rekao: „Ako nešto zvuči predobro da bi bilo istinito – tada najvjerojatnije i nije istinito.


Smatram da se treba okrenuti prirodi jer farmakološka industrija prvenstveno ima za cilj zaradu. (Anica K.)


Osnovni problem jest u našoj psihologiji. Uvijek posežemo za lakšim i bržim rješenjima, a među tim rješenjima su, između ostalog, industrijski ljekovi. Lakše je progutati jednu tableticu nego pripremati neki biljni lijek i čekati danima, možda i mjesecima da djeluje. (Maja Ž.)


ostavite svoj komentar