Loš brak

Brak je odnos dvoje ljudi…

Porast razvoda brakova u posljednjih 50 godina u značajnom je porastu. U najrazvijenijim zemljama zapadne hemisfere razvrgne se gotovo svaki drugi brak, a kod nas se na razvod još uvijek odlučuje bitno manji postotak parova iako je trend razvoda također u porastu.

Strah od samoće, strah od novog početka, strah od promjene, ovisnost o partneru (pshička, emocionalna ili ekonomska), a ponajviše odgoj i kulturalni čimbenici upravljaju odlukom – ostati u lošem braku ili se razvesti.
U mnogim dijelovima naše zemlje na razvod braka gleda se sa podozrenjem, prema razvodu se odnosi kao prema nečem sramotnom i dokazom osobnog neuspjeha. Da bi izbjegli osudu i pritisak okoline mnogi radije odabiru ostanak u neiskrenim i nezadovoljavajućim bračnim odnosima.

Nezadovoljstvo u braku mnogi ljudi kompenziraju na različite načine. Svoju životnu energiju usmjeravaju u razne aktivnosti i osobe – djecu, dom, posao, hobije… Neki pak utjehu traže u piću, lijekovima, narkoticima i sl. Neki pak ispunjenje potraže u drugoj osobi ili osobama, izvan bračnog odnosa.
Koliko god se trudili potisnuti svoje emocionalne i druge potrebe – to je teško izvedivo. Emocije koje razvijamo u tim kompenzacijskim odnosima i aktivnostima obično nisu istinske niti zrele, odraz su praznine i nezadovoljstva vlastitim životom i odnosom u braku.

Simptomatično za osobe koje se nalaze u problematičnom odnosu jest da izvan tog odnosa traže i privlače partnere koji se nalaze u sličnoj situaciji kao i oni sami. U takvim, kompenzacijskim odnosima, zna se dogoditi, premda rjeđe, i duboka, istinska emocija. No, tada se stvar obično zakomplicira jer su rijetko obje strane spremne poslušati svoje srce i izaći iz nezadovoljavajućeg bračnog odnosa. Na snagu stupaju brojni izgovori i razlozi za ostanak u lošem braku. Djeca, imovina, financije… itd..itd…

Brak u kojem nema ljubavi, uzajamnosti i poštovanja, brak bez emocionalne bliskosti i iskrene komunikacije među partnerima vrlo negativno utječe na cijelu obitelj. Djeca koja odrastaju u takvoj obitelji, nesvjesno usvajaju obrasce ponašanja svojih roditelja i onda kada roditelji pred djetetom nastoje prikriti pravo stanje. Odrastajući u obitelji bez emocionalne bliskosti između roditelja djeca nemaju priliku naučiti kako razvijati i njegovati bliskost niti kako izaći iz nezadovoljavajućeg odnosa.

Kako bi svoj život održali u prividnom stanju ravnoteže mnogi ljudi gube dragocjene godine života i propuštaju lijepa i važna životna iskustva, a toga nažalost, postanu svjesni tek nakon dugog zavaravanja.

Loš brak nije rješenje. Ni razvod nije uvijek rješenje. Na odnosima treba poraditi, treba potražiti stručni savjet, otići na bračno savjetovanje i potruditi se oko odnosa sa partnerom. Ako sve to ne rezultira odnosom koji zadovoljava obje strane, treba razmisliti…

Bračni odnos čine dvije osobe. I nikad samo jedna strana nije u potpunosti zaslužna za dobar ili kriva za loš odnos u braku. Od tuda treba krenuti…

ostavite svoj komentar