Maya Angelou

„Kad dobiješ, daj, kad naučiš, pouči drugoga…“

Rođena kao Marguerite Annie Johnson 4. travnja 1928. godine u St. Louisu, državi Missouri. Imala je starijeg brata, Baileya Jr., oboje su živjeli s roditeljima do bratove treće godine, potom, nakon razvoda roditelja, s bakom Annie Henderson, u državi Arkansas. Baka je bila vlasnica trgovine i unatoč krizi (velikoj depresiji) uspijevala se brinuti za unuke.

Sredinom 1930-ih, otac odvodi djecu natrag u St. Louis i ostavlja ih sa majkom. Majčin partner seksualno je zlostavljao Mayu. Ona je to povjerila bratu, on je prenio ostatku obitelji i Freeman je završio u zatvoru. No, ubrzo je i pušten. Nedugo zatim nađen je mrtav, a krivac za njegovu smrt nikad nije utvrđen niti kažnjen.

Maya je krivila sebe za nesretni događaj i gotovo pet godina nije progovarala. Živjela je u svijetu knjiga i književnosti. Srednju školu Maya je završila u Oaklandu. Samo tri tjedna nakon mature rodila je sina Clydea, u sedamnaestoj godini. Bavila se i taksiranjem kako bi zaradila za život. Tada su se žene, a posebno crnkinje, izrazito rijetko bavile tim zanimanjem.

Početkom pedesetih godina prošlog stoljeća u San Franciscu Maya je krenula učiti ples i kao plesačica gostovala u noćnim klubovima zarađujući tako za život. Ubrzo je promijenila ime u Maya Angelou.

1951. udala se za električara grčkog porijekla, bivšeg pomorca i nadarenog glazbenika Tosha Angelosa, unatoč majčinom neodobravanju i atmosferi rasne netrepeljivosti. U roku dvije godine objavila je svoj prvi album (“Miss Calypso”). Iste godine uslijedio je i film “Calypso Heat Wave”.

Surađivala je i prijateljevala s mnogim značajnim osobama koji su je motivirali i inspirirali za učenje, pisanje, režiranje, aktivizam i sve drugo.

Godine 1959. Maja upoznala je J. O. Killensa, popularnim autorom na čiji podsticaj počinje pisati. 1960. susrela se s Martinom Lutherom Kingom mlađim. Glumi, pjeva, pleše, piše, režira, glumi, uređuje časopise, putuje, snima, predaje, govori javno, aktivna je na području ljudskih prava, (posebno u borbi protiv apartheida), predaje, govori javno.  Živi je na raznim adresama, u Sjedinjenim američkim državama, Europi i  Africi.  

1969. napisala je svoju autobiografiju „Znam zašto ptica u kavezu pjeva“. U njoj Angelou piše o  djetinjstvu i mladosti, dotičući se tema poput rasizma, silovanja, pronalaska vlastitog identiteta. Knjiga je postala hit i proslavila Mayu kao pisca. Dvije godine kasnije izdala je zbirku pjesama „Samo mi daj hladne vode prije nego umrem“(Just Give Me a Cool Drink of Water ‘fore I Diiie“, a napisala je i scenarij za film „Georgia, Georgia“

Njena druga autobiografija “Okupimo se u moje ime”, objavljena je 1974. i također je bila vrlo popularna.  Objavila je i autobiografiju pod nazivom „Singin’ and Swingin“ i „Gettin’ Merry Like Christmas“, zatim „Srce žene“ i „Sva Božja djeca trebaju putničke cipele“. Zadnju biografsku knjigu posvetila je svojoj majci.

Umrla je 28. svibnja 2014. u 86. godini života.

U nastavku pročitajte mali dio njezinih misli:

Ako nisam dobra sama prema sebi, kako mogu očekivati da će drugi biti dobri prema meni?

Čovjek se ne rađa s hrabrošću, ali se rađa s potencijalom. Bez hrabrosti ne možemo dosljedno prakticirati nijednu drugu vrlinu. Ne možemo biti ljubazni, istinski, milostivi, velikodušni ili pošteni.

Ne vjerujem nikome tko se ne smije.

Moja misija u životu nije samo preživjeti, nego i napredovati; i to s malo strasti, suosjećanja, humora i nekog stila.

Pokušaj biti duga u nečijem oblaku.

Ljubav ne poznaje barijere. Ona preskače prepreke i ograde, prolazi kroz zidove kako bi stigla na svoje odredište puna nade.

Mi smo zbroj svega što smo ikada vidjeli, čuli, pojeli, nanjušili, rekli, zaboravili, sve je tu. Sve utječe na svakog od nas i zbog toga se vrijedi potruditi da naša iskustva budu pozitivna.

Imaš li u sebi samo jedan osmijeh, daj ga ljudima koje voliš. Nemoj biti ljut kod kuće, a kad izađeš na ulicu ljubazan s potpunim strancima.

Mržnja je uzrokovala mnoge probleme u svijetu, još uvijek niti jedan nije riješila.

Imaj dovoljno hrabrosti još jednom vjerovati u ljubav.

Onaj tko tebe vidi kao opciju nikada ti ne treba biti prioritet.

Ako ti se nešto ne sviđa, promijeni to. Ako to nije moguće, onda promijeni svoj stav prema tome.

Predrasuda je teret koji zbunjuje prošlost, prijeti budućnosti, a sadašnjost čini nepristupačnom.

Majka mi je uvijek govorila da moram biti netolerantna prema gluposti, ali puna razumijevanja za nepismenost.

ostavite svoj komentar