Možemo li razmaziti dijete ako ga previše držimo
- Datum objave:
- Komentara:
- Ispišite članak

Vodite se svojim osjećajima…
U odgoju djeteta i danas je još dijelom prošireno mišljenje da dijete vrlo rano treba naučiti kako je život težak i da roditelji ne trebaju reagirati na svaku njegovu želju kako dijete ne bi razmazili. Nakon rođenja novorođenče se lagano lupi po guzi, na odjelima za dojenčad ona satima plaču – i to je život. A kod kuće: ako se dijete probudi, onda je najbolje pustiti ga da malo plače, a ne odmah pojuriti ga uzeti; tako su i nas odgajali pa nismo ispali tako loše. Možda je u nekim situacijama zaista tako najbolje, ali u nekima i nije…
I majka i otac moraju znati hoće li se i sami tako ponašati prema djetetu ili će odabrati neki svoj put. Može biti da su se i prema nama zaista tako ponašali, a ipak smo postali donekle normalni ljudi koji su sposobni za ljubav. Ali možda se netko s bolom sjeća onih frustracija koje su proizišle iz toga što ste kao dijete u djetinjstvu često bili sami. Ili se možda još sjećate što vam je značila majčina blizina, njezina utjeha i toplina.
Ako vas boli dok dijete plače, slobodno podignite vaše dijete, pružite svom djetetu nježan zagrljaj, vaše tople ruke i nježne riječi. Nije točno da previše ljubavi može razmaziti dijete. To će mu samo dati sigurnost i povjerenje u vas, te će se kasnije brže osamostaliti, čak brže napredovati, lakše naučiti voljeti samoga sebe i biti obzirno prema drugima. Dijete uči na našem primjeru. Osim toga, što će se dogoditi ako previše držimo dijete?
Najprije, vi ćete razviti mišiće nogu i ruku. A dijete će osjetiti vašu toplinu i ljubav. Djeca se možda mogu ‘naučiti’ na ruke i željeti da ih često držite, ali kako budu rasla tako će se sve više htjeti kretati i istraživati svijet oko sebe. Taj period u životu neće trajati vječno.
A dok traje, pružite djetetu tjelesni kontakt koji ono traži. Ipak, mala beba je bila u sićušnom prostoru u maminom trbuhu čak 9 mjeseci. Sada je izašla u ‘Svemir’. Plaše je zvukovi, pokreti, velika praznina oko nje. Zašto je ne držati uz sebe, da joj bude toplo i meko i da zna – ‘A-ha, opet je sve u redu!’
Smatrate li da je u redu tako malu bebu smjestiti u neku ‘dječju sobu’ da tamo bude sama? Osobito preko noći? Naravno da će nekoliko puta u tijeku noći zvati upomoć. Rijetki su izuzeci.
Najbolje ćete sami odlučiti kako i do koje mjere pružati djetetu toplinu svojih ruku, pa i svoju postelju. Želim vam samo napomenuti da je u nekim dijelovima svijeta posve normalno da djeca, dok su mala, spavaju s roditeljima u velikoj, obiteljskoj postelji. Tak kasnije, kad djeca nadiđu svoje strahove, dobivaju svoje sobe (ako prilike dopuštaju) ili svoj krevet koji se odvaja od bračne postelje.
Moje je iskustvo bilo upravo takvo. Dijete je uvijek bilo s nama dok god je to željelo. Kasnije, kada su već bili predškolci, bez problema su prešli u svoje krevete.
Neka znanstvena istraživanja su utvrdila kako je dobro da je dijete do 5.godine u neposrednoj blizini roditelja upravo zbog strahova koje mora nadići do tog perioda te kako će se prije osamostaliti i ovladati strahovima ako su roditelji odmah tu, nego u drugoj sobi, ako mogu držati očevu ili majčinu ruku kad se uplaše…
I na kraju, iznad svega, spoznajte sebe i svoje granice, svoje slabosti i svoju realnost.
Ako su vam neke stvari odbojne i neprihvatljive, nemojte se siliti činiti ih. Ne tražite od sebe previše. Ali niti od djeteta. Pronađite zajednički put u njegovo odrastanje na zadovoljstvo djeteta i vas! Kompromisa mora biti jer niste više sami. I sretno!
ostavite svoj komentar