Navike koje ponekad rade protiv nas
- Datum objave:
- Komentara:
- Ispišite članak

Ponekad ono što izgleda kao ljubaznost i empatija, u stvarnosti postaje obrazac koji nas tiho iscrpljuje. Biti pažljiv, obziran i otvoren prema drugima prekrasne su osobine, ali ako ih koristimo nauštrb sebe, mogu nam učiniti više štete nego koristi.
Ovo su situacije u kojima nije sebično staviti sebe na prvo mjesto, već nužno za psihološku ravnotežu i zdravlje odnosa.
Biti stalno dostupan svima – osim sebi
Ako se neprestano odazivate na tuđe pozive, poruke i probleme, bez obzira na vlastito stanje, s vremenom ćete postati emocionalno iscrpljeni. Pomažete drugima, ali sve manje imate za sebe. Dugoročno, to nije znak vjernosti, već smjer prema sagorijevanju. Ravnoteža znači i znati reći: “Sada ne mogu.”
Zadržavanje mišljenja radi izbjegavanja sukoba
Mnogi ljudi izbjegavaju reći što zaista misle kako ne bi “pokvarili atmosferu”. No, prešućivanje stavova i potreba uistinu ne donosi mir, već polagano briše naš autentični glas. Izražavanje sebe (svog mišljenja, stava ili drugog), s poštovanjem, ključ je zdravog odnosa, a ne znak sukobljavanja.
Ispričavanje bez potrebe
Isprika ima smisla kada povrijedimo drugoga. Ukoliko se često ispričavamo i za vlastite osjećaje, potrebe, granice šaljemo poruku da su naši doživljaji manje važni. Nije naš zadatak da se stalno prilagođavamo, već da budemo dosljedni u onome tko jesmo (autentični).
Osjećaj odgovornosti za tuđe emocije
Ako se povlačimo ili preispitujemo svaki put kad netko pokaže nelagodu zbog naše iskrenosti, važno je znati: nije naša odgovornost kako će netko reagirati na našu autentičnost, naša je odgovornost kako je izražavamo. Poštovanje i jasnoća mogu koegzistirati.
Ne traženje pomoći
Ideja da moramo sve sami često je povezana s unutarnjim uvjerenjem da ne smijemo nikome biti “teret”. No, traženje pomoći nije slabost, već oblik zrelosti. Nitko ne može nositi sve sam, a ranjivost često donosi dublju povezanost, ne udaljenost.
Nikada ništa ne tražiti za sebe
Ako se uvijek zadovoljavamo s onim što nam se “daje”, mogli bi propuštati prilike za bolje. Zaslužujemo biti viđeni, cijenjeni i nagrađeni. Ne tražiti – često znači ne dobiti. A svaka osoba ima pravo tražiti nešto za sebe i to ne doživljavati kao sebičnost.
Za kraj:
Briga za druge vrijedi samo ako uključuje i brigu za sebe.
Očuvanje vlastitih granica nije sebičnost – to je temelj samopoštovanja.
Svaka zdrava povezanost počinje u prostoru gdje se osoba ne mora “umanjivati” da bi bila prihvaćena.
Image by Heri Santoso from Pixabay
ostavite svoj komentar