“Nemam novaca za to” – istina iza ove rečenice

Koliko ste puta rekli (ili čuli): “Nemam novaca za to.” Za knjigu. Za psihoterapiju. Za radionicu, obrazovanje, putovanje…
Za nešto što vas zanima, što bi vas moglo obogatiti ili pomaknuti s mjesta.

A onda, isti taj mjesec, odete na nekoliko večera van, kupite novu majicu, naručite još jedan par tenisica, bocu vina ili skupu kremu. I ne trepnete.

“Nemam novaca” često nije pitanje novca. To je, u velikom broju slučajeva, pitanje navike, prioriteta i nesvjesnog sustava vrijednosti.

Novac je ogledalo: gdje ga trošimo, otkriva što nam je stvarno važno

To ne znači da je pogrešno trošiti na stvari koje volimo, svi imamo svoje male radosti i to je u redu. Ali znači da bismo mogli osvijestiti:

• na što novac lako ide,
• što smatramo vrijednim,
• i što sve otpisujemo s automatskim “nemam za to”, iako bismo mogli imati.

Što se često skriva iza “nemam novaca za to”?

• navika: ono na što redovito trošimo više nije pitanje izbora, nego automatizma
• uvjerenja – npr. “putovanja su luksuz”, “psihoterapija je za one s velikim problemima”, “ne trebam to”
• nisko samovrednovanje, ideja da “ja nisam vrijedan/na toga”, da ulaganje u sebe nije opravdano
• strah od promjene, jer uložiti novac u nešto što nas može mijenjati (npr. osobni rast) znači izlaziti iz zone poznatog
• društveni obrasci (često više cijenimo ono što je vidljivo drugima poput odjeće, tehnologije, nego ono što nas gradi iznutra.

Što kada bismo se pitali drugačije?

Umjesto da se pitamo “imam li novaca?”, možemo se pitati: Što mi je trenutno stvarno važno? Na što trošim bez razmišljanja? Postoji li nešto što stalno odgađam, a što bi me moglo nahraniti, pomaknuti, obogatiti?

Primjeri malih (ali važnih) promjena:

• pet kava vani manje mjesečno – jedna knjiga ili pola sata psihoterapije
• dvije spontane kupnje odjeće manje – vikend edukacija
• tri izlaska manje – avio karta, masaža, radionica, nova vještina

Novac nije problem. Problem je što ne znamo na što ga trošimo – i zašto.

Svjesnost je prvi korak

Ne trebamo se okrivljavati. Niti druge. Svi živimo u tempu u kojem je lako potrošiti puno (previše) i ne osjetiti što nam zapravo nedostaje. Možda samo možemo razmisliti da ne izgovaramo “nemam novaca za to” bez promišljanja. Jer možda imamo. Samo ne tamo gdje smo navikli gledati. Možda ne trebamo više novca.
Možda trebamo više svjesnosti.

Image by Kevin Seibel from Pixabay